Kratki utorak Kina Tuškanac 12. studenog rezerviran je za deset iznimnih i rijetko viđenih kratkih filmova Ivice Matiće (Vareš, 1948 – Sarajevo, 1976), naveliko hvaljenog ali prerano umrlog bosanskog redatelja, scenarista i snimatelja. Matića mnogi smatraju začetnikom takozvane „sarajevske filmske škole“, a po njemu se od 2003. zove i najznačajnija bosanskohercegovačka filmska nagrada koju dodjeljuje Udruženje filmskih radnika BiH za doprinos filmu.
Ivica Matić
Emir Kusturica, koji je započeo karijeru režirajući upravo Matićev scenarij „Nevjeste dolaze“, izjavio je kako bi lakše podnio vlastitu smrt kad bi ga se pokopalo s kopijom jedinog Matićevog dugometražnog filma Žena s krajolikom, a Abdulah Sidran kako bi trebalo ekranizirati svaku rečenicu koju je Matić ikad napisao. Ante Peterlić pak piše u Filmskoj enciklopediji da je Ivica Matić lucidnošću, agresivnošću i upućenošću prema filmskom istraživanju dostigao vrhunske domete jugoslavenske avangarde.
Theme
Ivica Matić pojavio se krajem 1960-ih godina prošlog stoljeća na tada iznimno zanimljivoj jugoslavenskoj sceni amaterskog filma, s nizom inventivnih i stilski vrlo šarolikih eksperimentalnih kratkih filmova, koji su osvojili niz nagrada na raznim festivalima.
U nekima, poput sjajne elegije o prolaznosti Theme 1, gdje snima ljude u sarajevskom parku, iskazao je fascinantan osjećaj za likovnost, dok je u drugima naglasak bio na montaži. Tako je, primjerice u Malim oglasima, snimkama žrtava prometne nesreće i sprovoda kontrapunktirao seksualno eksplicitne prizore iz porno magazina, a u Procesu je stvorio malu studiju gledanja i likovnog doživljavanja prikazujući 6000 fotografija u samo četiri i pol minute. Čistilište, prikazano i na filmskom festivalu u Oberhausenu, u osnovi je dokumentarni film, no nadrealnost snimanog krajolika (smetlišta) gura ga u domenu eksperimenta. Čista voda također je neka vrsta eksperimentalnog etnografskog dokumentarca, koji podsjeća na genijalne eskapade njegova snimatelja Karpa Godine.
Mali oglasi
Ivica Matić djelovao je uglavnom u neskladu sa službenom strujom jugoslavenskog filma.
U želji za većom samostalnošću i slobodom rada osnovao je vlastiti filmski klub pod imenom Komunistički filmski centar, u kojemu je bio i jedini član, a koliko je bio predan filmskoj umjetnosti svjedoči i njegova poznata izjava da bi „ubio čovjeka samo da bi došao do filmske trake“. Bio je i veliki kritičar vlastita rada, pa je filmove koji mu se nisu sviđali uništavao, a one s čijim koloritom nije bio zadovoljan pekao je u pećnici.
Napunivši 28 godina, umro je 1976. zbog srčane mane, neposredno nakon završenog studija režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i premijere svog jedinog dugometražnog filma Žena s krajolikom, u produkciji TV Sarajevo. Trinaest godina kasnije film je prebačen na 35mm vrpcu i prikazan na nacionalnom festivalu u Puli (Zlatna Arena za režiju), kao i na nizu festivala diljem svijeta (Montreal, Torino, Hong Kong, Rio de Janeiro, San Francisco, London i dr), gdje je dobio sjajne recenzije. Kritika je najviše hvalila kameru Karpa Godine, s kojom je postignuta izuzetna likovnost filma uvelike inspirirana naivnim slikarstvom, kao i jednostavnost kazivanja teških ljudskih drama.
Čistilište
Uz projekciju Matićevih kratkih filmova, u prisutnosti Amira Muratovića koji će govoriti o Matiću, bit će predstavljena i njegova Enciklopedija Ivice Matića - Slatka strast periferije, svojvrsna monografija Ivice Matića.
Filmovi će biti prikazivani s digitalne bete i DVD-a, budući da originalne filmske trake više nisu u prikazivom stanju.
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, a ulaz je besplatan.
Raspored programa:
Nariman, 1969, 4'40''
Intervju s ljubavnicom, 1969, 7'16''
Theme 1, 1971, 6'42''
Theme 2, 1971, 6'50''
Čistilište, 1974, 8'35''
Sladunjava trulež, 1971, 6'39''
Proces, 1970, 4'34''
Mali oglasi, 1971, 6'06''
Žuto-zeleno, 1973, 7'12''
Čista voda, 1976, 9'35''