Na posljednjem Kratkom utorku pod uredničkim vodstvom Ivana Ramljaka, koji će se održati 13.12. u kinu Tuškanac u Zagrebu u 19 i 21h, gledat ćemo izbor nekolicine značajnih filmova koji su pušteni u zadnjih 10 godina programa, uz par posebnih dodataka. Izdvajamo po mnogima najbolji kratki film svih vremena - fotografsku filozofsku SF dramu 'La Jetée' Chrisa Markera, jedan od najpoetskijih filmova ikad snimljenih 'Kuća je crna', iranske pjesnikinje Forough Farrokhzad, kao i dva-remek djela jugoslavenskog eksperimentalnog filma - 'Scusa Signorina' Mihovila Pansinija, i 'Paura in Citta' Davorina Marca. Posebni gost programa bit će Tobias Hering, njemački kustos i dugogodišnji suradnik Kratkog utorka, a sve posjetitelje čeka i prigodni poklon - tiskana publikacija o programu!
Tobias Hering
U malo manje od 10 godina koliko je Kratki utorak uređivao Ivan Ramljak (prvi je bio u ožujku 2013.) održano je 100 programa, na kojima je prikazano 688 filmova, od čega su 663 bila kratkometražna, a 25 srednje i dugometražna. Od toga 422 filma puštena su s 8, 16 ili najčešće 35mm filmske trake. Na programima su sudjelovala 103 gosta, od kojih je 73 bilo iz inozemstva, a prosječna posjeta je iznosila oko 60 ljudi po projekciji. Iako program postoji od 2006., a promijenio je i par naziva i nekoliko voditelja, tek od Ramljakovog dolaska profilirao se kao onaj koji njeguje digitalnom tehnologijom ugroženu kulturu prikazivanja i gledanja filmova s filmske trake, kao i njihovu diskurzivnu kontekstualizaciju, kroz gostovanja većinom inozemnih autora, kustosa, predstavnika filmskih festivala, filmskih arhiva...
Poseban fokus programa bio je na uglavnom zaboravljenu povijest jugoslavenskog filma, kao i na povijest eksperimentalnog filma u zemljama iza željezne zavjese. No, osim toga prikazivali su se i filmovi svih rodova i žanrova, iz svih krajeva svijeta i vremenskih razdoblja. Od autora koji su fizički gostovali na programu spomenimo Wernera Nekesa, Josefa Daberniga, Erica Pauwelsa, Borisa Lehmana, Bady Minck, Jaapa Pietersa, Travisa Wilkersona, Želimira Žilnika, Slobodana Šijana, Karpa Godinu, Vlatka Filipovića i Vlatka Gilića. Tu su bila i (koliko znamo) u Zagrebu premijerna prikazivanja filmova Artavazda Pelešjana, Heynowskog i Scheumanna, Bogdana Dziworskog, Roberta E. Fultona i Jeana-Daniela Polleta, a organizirano je i nekoliko kino koncerata na kojima su uz nijeme filmove svirali Marinada, Živa Voda, LP Duo, Boštjan Narat, kao i Alloy Orchestra, po riječima slavnog Rogera Eberta, najbolji bend na svijetu što se tiče takvih aktivnosti.
Posljednji program sastojat će se od dva dijela. Prvi, psihodeličniji i nadrealističkiji, će otvoriti 'Scusa Signorina', jedan od ključnih filmova Mihovila Pansinija, korčulanskog otorinolaringologa, ideologa 'anti-filma' i začetnika GEFF-a, drugog najstarijeg eksperimentalnog festivala na tlu Evrope, koji se održavao u Zagrebu. Ovaj njegov eksperiment sastojao se od 'oslobađanja' kamere redateljskog utjecaja, stavljajući je na autorova leđa, otkud je spontano snimala vedute grada. Naziv filma igra je riječi potekla iz tehnike snimanja - zguza. Sljedeći film 'Tajna formula' nedavno je ponovo otkriveno nadrealističko remek-djelo Rúbena Gámeza, koje je dugo tavorilo na zagubljenoj filmskoj kopiji u arhivi filmskog festivala u Oberhausenu. U ovom filmskom eseju snimljenom 1966. autor ispituje mitove meksičkog nacionalnog identiteta u pomahnitalom, anarhičnom kolažu halucinogenih slika ubojitih kobasica, krave koja se pretvara u čovjeka, umirućeg čovjeka koji dobiva injekciju Coca-Cole itd. Kritika kapitalizma, kolonijalizma, meksičkog komercijalnog filma i još koječega označava rođenje eksperimentalne kinematografije u Južnoj Americi.
Scusa Signorina
Tajna formula
Nakon toga gledamo film 'Paura in Citta' Davorina Marca, jedne od dobro skrivenih tajni slovenske eksperimentale. Radi se o autoru koji je snimio preko 200 filmova u rasponu od preko 30 godina. Ono što kod njih šokira je ne samo činjenica da su toliko različiti jedan od drugoga, nego i to da zavode svojom euforičnom inventivnošću, preciznošću kadriranja i ljubavi prema likovima u njima. 'Paura in Citta' je remek-djelo napravljeno u formi dnevničkog filma, koji je autor snimio sa samo 20 godina. Prvi program završit ćemo sa 'Street Film Part 5' američkog pilota, saksofoniste, mistika i filmskog genijalca Roberta E. Fultona. U filmu se autor igra s time lapse fotografijom, stvarajući nadrealni staccato pokret snimajući mjesečinu na jednoj plaži u Brazilu. Palme koje plešu na vjetru, mokri pločnici i rešetke od kanalizacije, kao i pijesak, stvaraju apstraktne oblike dok trepere na platnu.
Paura in Citta
Street Film Part 5
Drugi, poetičniji i smireniji program otvorit će 'Elegia' Zoltána Huszárika, fenomenalna lirska posveta konjima i mađarskoj ravnici, dobitnik nagrade za najbolji film na festivalu u Oberhausenu 1966. Često nazvan 'filmskom poemom' ili 'filmskom simfonijom', Huszárikov masterpis sastoji se od montaža slika konja od početka vremena do modernog doba. Film se smatra alegorijom ljudske sudbine u svijetu u kojem živimo. Nakon toga gledamo 'Leteći na otvorenom zraku', latvijskog redatelja Audriusa Stonysa, crno bijelu meditaciju o životu u jednom zaboravljenom selu, u blizini poljoprivrednog aerodroma.
Elegia
Leteći na otvorenom zraku
Zatim nam slijedi film o kojem svi znaju sve, ali on zapravo uporno izmiče preciznoj interpretaciji. 'La Jetée' Chrisa Markera je za neke 'distopija s nadom u utopiju', za druge 'film o nemogućnosti bijega od prolaska vremena', a za samog autora nije uopće ni film, nego 'foto roman'. Terry Gilliam posudio je od njega osnovnu premisu za svojih '12 majmuna', a SF pisac William Gibson, tvorac cyberpunka, tvrdi da mu je to jedna od glavnih inspiracija. Prije mjesec dana u Chicagu čak je postavljena adaptacija filma u formi komorne opere. U svakom slučaju, 'La Jetée' je sasvim posebno iskustvo, drugačije sa svakim gledanjem. Program zatvaramo s filmom 'Kuća je crna' Forough Farrokhzad, koju se smatra majkom modernog iranskog pjesništva i filma, kao i jednom od najutjecajnih feminističkih umjetnica iz tog dijela svijeta. Ovaj film esej, začetnik iranskog novog vala, snimljen je u 12 dana, tijekom autoričinog posjeta koloniji gubavaca u gradu Tabrizu. U njemu Farrokhzad suprostavlja potresne slike oboljelih umirujućim citatima iz Starog zavjeta, Kurana i vlastitih pjesama, na taj način pozivajući na humanizam, ali suptilno kritizirajući Islam i religiju općenito. To je bio jedini film koji je autorica snimila, budući da je 1967. poginula u prometnoj nesreći.
La Jetée
La Jetée
La Jetée
La Jetée
Kuća je crna
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, uz pomoć Francuskog kulturnog instituta i Slovenske kinoteke, filmove puštamo s raznih formata, imaju hrvatske titlove, a ulaz na program je 30kn.
Raspored projekcije:
19h Program 1 (84 min)
Scusa Signorina, Mihovil Pansini, Jugoslavija, 1963., 7 min, 16mm
Tajna formula (La fórmula secreta), Rúben Gámez, Meksiko, 1966., 43 min, 35mm
Strah u gradu (1181 dan kasnije ili smrad štakora) (Paura in Citta (1181 dni pozneje ali vonj po podganah)), Davorin Marc, Jugoslavija, 1982.-1984., 21 min, 35mm
Ulični film - peti dio (Street Film Part 5), Robert E. Fulton, SAD, 1977., 13 min, HD
21h Program 2 (89 min)
Elegija (Elégia), Zoltán Huszárik, Mađarska, 1965., 19 min, 35mm
Leteći na otvorenom zraku (Skrajojimai melynam lauke), Audrius Stonys, Latvija, 2001., 20 min, 35mm
La Jetée, Chris Marker, Francuska, 1962, 28 min, HD
Kuća je crna (Khaneh siah ast), Forough Farrokhzad, Iran, 1962., 22 min, 35mm