O RADIONICAMA

Preko automatizma do kreativnosti

Razgovor s Borisom Poljakom, radionica za kameru i snimanje

Radionicu za kameru i snimanje već dulje od desetljeća vodi Boris Poljak.

Iz prve ruke možete promatrati splitsku filmsku scenu i obrazovni sustav. Možemo li uočiti korelaciju?

Primjećujem da ima dosta slobodnih strijelaca, odnosno ljudi koji pokušavaju raditi sami, bez ičije podrške i uglavnom tu govorimo o videospotovima. Što se tiče filmske proizvodnje, filmom se ozbiljnije bave dvije institucije – Umjetnička akademija u Splitu, gdje studenti rade filmove, i Kino klub Split, tradicionalno mjesto koje se bavi edukativnim radom i organizira tečajeve, projekcije, predavanja i gdje se rade filmovi. Primjećujem da se svi okreću više igranomu filmu, a manje eksperimentalnomu, što mi je žao. Okrenuli su se igranoj formi jer je to danas tehnički izvedivo, za razliku od prije, tako da danas klinci od petnaest ili šesnaest godina uredno rade igrane filmove.

Kad je riječ o vašem kreativnom izričaju, unatrag petnaest godina surađujete s već uhodanom ekipom. Kolika su vam oni podrška na autorskim projektima?

Moram prvo reći da je moj put vrlo dug put. Možda bi tada bilo bolje da sam upisao Akademiju i prošao ono što današnji klinci prođu u četiri godine, ali s druge strane, veće je zadovoljstvo kada sve napravite sami. Uglavnom sam radio sa Zdravkom Mustaćem. S njim sam počeo u Kino klubu i radim do danas, više od 25 godina. Damira Čučića upoznao sam prije šesnaest godina, a dosta sam radio i s Vladom Zrnićem. U posljednje vrijeme radim i sa slikarom Zlatkom Kopljarem. Krug se širi, ali postoji jedna uhodana ekipa s kojom dijelim prijateljsko-partnerski odnos. U filmu Autofocus, bio sam poprilično hrabar kada sam odlučio da cijeli film snimim s jednoga mjesta u polju. Iskreno, sumnjao sam u cijeli projekt – tko će to gledati i kako će publika primiti film – pa sam bio deprimiran. Damir Čučić je tu imao veliku ulogu kao prijatelj i suradnik.

Boris Poljak

Kroz što polaznici prolaze i što mogu naučiti na Vašoj radionici za kameru na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić?

Polaznici prolaze kroz osnove. Znači, to je bazična radionica. Čak i oni koji znaju snimati, često su to naučili na krivi način i to pokušavamo ispraviti. Osim rukovanja kamerom i stativom, na radionici učimo sve preostale elemente snimateljskoga posla uz pomoć kojih radite sliku. Ima dosta postupaka, ali se oni međusobno prožimaju. Radimo postupno, od osnovnoga do kompliciranoga. Polaznici stječu osnovna znanja, ali uvijek im napominjem da moraju dalje nastaviti raditi i vježbati da bi postupke i radnje doveli do automatizma. Nakon što prestanu razmišljati o radnjama, tek tada mogu početi koristiti kameru na kreativan način.

Opišite nam konkretno jedan dan radionice.

Držim predavanje o određenoj temi poput oštrine na filmu, objektiva, pokreta kamere, svjetla... Nakon teorijskoga dijela, odlazimo s opremom vježbati na teren. Nakon praktičnoga dijela, pregledavamo materijal i analiziramo gdje smo pogriješili i što smo dobro napravili. Kao i sve druge radionice, imamo obvezu napraviti kratki film, koji snimamo dva do tri dana. U tom filmu obrađujemo snimateljsku temu – na primjer boja, pokret kamere, korištenje objektiva, itd.

Od kada predajete na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić?

Prvo sam bio asistent Silvestru Kolbasu, a na Školi predajem više od deset godina i to je vrijedno iskustvo. Mislim da je važno da djeca uče o medijskoj kulturi jer smo danas bombardirani vizualnim, i zato je potrebno da djeca razvijaju ukus i da se educiraju. Važno je i da se nastavnici educiraju o filmu i o medijskoj kulturi i da znanje dalje prenose djeci u osnovnim i srednjim školama. Stoga je Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić vrijedan obrazovni program koji polaznicima omogućuje da se educiraju za samostalno kreativno bavljenje filmom, ali i da uče formirati stav te se kritički i analitički baviti filmom.

Ines Jokoš