O RADIONICAMA

Za ozbiljan rad na animiranom filmu potrebno je poznavati klasičnu animaciju

Razgovor s Edom Lukmanom, radionica za animirani film

Edo Lukman pokrenuo je 1975. Školu animiranog filma u Čakovcu (ŠAF) kroz koju je prošlo više od 700 djece, a ŠAF je danas prepoznatljiv kinoklub mladih koji njeguje animirani film. Osim što je izvrstan animator i predavač, Edo Lukman dobitnik je i visokog francuskog odličja Reda akademskih palmi za izniman doprinos u akademskoj zajednici u promicanju francuske kulture. Vrstan je voditelj filmskih radionica i autor radioničkih modela koji su ga učinili poznatim i traženim u zemlji i svijetu, a u sklopu Škole medijske kulture Dr. Ante Petrelić vodi radionicu za animirani film.

Do sada ste sudjelovali u radu više od stopedeset filmskih radionica od kojih je veći dio organiziran u inozemstvu - Austrija, Danska, Finska, Francuska, Irska, Italija, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Škotska, SAD… Kada usporedite modele radionica, gdje možete svrstati radionicu na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić?

U osnovi sve radionice imaju isti cilj – podučiti određenu grupu osnovama animacije i ukoliko mogućnosti dozvoljavaju, napraviti kratki animirani film. Moram naglasiti da je na medijskoj Školi pristup vrlo ozbiljan i iako je trajanje ograničeno na deset dana, uspijevamo iz godine u godinu napraviti cjelovit animirani film na što smo svi posebno ponosni, jer je rad na animaciji uistinu zahtjevan posao.

Što je vama, kao mentoru, najbitnije prenijeti polaznicima?

Polaznici su najčešće nastavnici i samostalni autori koji bi htjeli više naučiti o animaciji, a meni je najbitnije da oni koji se prvi put susreću s animacijom nauče osnove. Ja još uvijek smatram da je za ozbiljan rad na animiranom filmu potrebno poznavati osnove klasične animacije, i tome posvećujem najviše pažnje. Iskustvo mi govori da onaj tko to razumije i savlada, može kasnije bez problema raditi u svim tehnikama i postupcima koji nam danas stoje raspolaganju.

Opišite nam jedan dan u radu s polaznicima.

Krećemo od upoznavanja s teorijom animacije te teoriju potkrepljujemo prikazivanjem primjera.  Nakon toga, počinjemo pripremati film. Ideju za film biramo u dogovoru s polaznicima i s nijihovim mogućnostima, vodeći računa da zadovoljimo interese cijele grupe: i početnika i polaznika koji se vraćaju u radionicu animiranog filma da bi dopunili svoje znanje o radu na animiranom filmu. Mi polaznike pokušavamo upoznati sa što više raznih tehnika i postupaka animacije, i pružiti im mogućnost da oni to sami isprobaju, vodeći računa o njihovim interesima, mogućnostima i vremenu koje nam stoji na raspolaganju.

Što su glavne vrijednosti Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić?

Radionicu za animaciju počeo sam voditi na Ljetnoj filmskoj školi, koja je prethodila Školi kakvom je danas poznajemo. Iako je koncept Škole u osnovi isti (osim što danas ima puno više radioničkih programa), u tehničkom je pogledu došlo do velikog napretka. Tada smo filmove snimali sa super 8 filmskim kamerama, što je u velikoj mjeri ograničavalo kreativne i tehničke mogućnosti, dok nam danas suvremena digitalna tehnika omogućava da radimo kvalitetne filmove u gotovo svim tehnikama animacije. Mislim da programi i radionice Škole omogućuju svima koji se bave filmom, fotografijom, odnosno suvremenim medijima, da steknu nova iskustva i dopune svoje znanje, bilo da se radi o nastavnicima, koji će to primjeniti u nastavi i razvijati dječje filmsko stvaralaštvo, pokretanjem filmskih klubova i organiziranjem filmskih radionica ili pak samostalnim autorima.

Ines Jokoš