O RADIONICAMA

Okus zadovoljstva timskoga rada

Radionica za kratki igrani film

Na Školu medijske kulture Dr. Ante Peterlić pozvana sam prvi put prije dvanaest godina. Već sam radila kao nastavnica na Akademiji dramskih umjetnosti i imala sam iskustvo u radu sa studentima pa se nisam uplašila posla koji mi se nudio. Naime, u deset dana polaznici radionice za igrani film trebali su pripremiti, snimiti i montirati igrani film u trajanju od desetak minuta i tako naučiti kako se radi igrani film. Malo sam se u početku bojala raznorodnosti među polaznicima jer, vidjevši popis prijavljenih, shvatila sam da u radionici imam ljude od pedeset godina i djecu od petnaestak. Moja bojazan da bi u grupi moglo doći do separiranja ili nejedinstvenosti ubrzo se raspršila jer su polaznici ujedinjeni zadatkom zdušno radili zajedno bez obzira na dob i stupanj obrazovanja.

Moj prvi suradnik, snimatelj Vedran Šamanović imao je već iskustva u radu s polaznicima pa mi je pomogao u organizaciji i stvaranju opuštene radne atmosfere koja je vrlo stimulativna, kako za polaznike tako i za voditelje. Velika pomoć bilo je i to što je paralelno na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić djelovala i radionica za scenarij pa su polaznici te radionice nastojali napisati scenarij koji bi se u sljedećoj sezoni mogao snimiti u radionici za igrani film. Dakle, naš je zadatak bio da postojeći scenarij malo prilagodimo produkcijskim uvjetima, nađemo objekte, napravimo knjigu snimanja, izaberemo glumce među polaznicima, a ponekad čak i prave profesionalce, obavimo probe, naučimo nešto o tehnici kojom se služimo i na kraju snimimo.

Polaznici bi u pravilu snimali sami, uz našu asistenciju i pomoć kada je ona bila potrebna. Vrlo je čest slučaj da su polaznici prijašnjih godina već polazili neku od radionica pa smo ponekad imali sreće da su neki od njih već bili u radionici za snimanje i znali osnove snimanja. U tom slučaju oni bi bili prvi za kamerom dok se ostali iz radionice ne bi okuražili da i sami stanu za kameru.

Snježana Tribuson

Kad bi materijal bio snimljen, došao bi još jedan suradnik, profesionalni montažer, te bi polaznici u suradnji s njim montirali film. U devet uzastopnih godina koliko sam radila na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić polaznici su radili vrlo raznolike filmove. Bile su to komedije ali i krimići, drame, fantastika, pa i jedan film strave. Radionica za igrani film uvijek je blisko surađivala s ostalim radionicama. Ponekad je bila potrebna pomoć radionice za crtani film, a vrlo često pomoć radionice za obradu zvuka, jer je u postprodukciji filma trebalo urediti i zvučnu sliku. Glumci su dolazili gotovo iz svih radionica. Posuđivali bismo ih na nekoliko dana iz njihovih osnovnih radionica, na onoliko vremena koliko nam je trebalo da snimimo njihove uloge.

Moji suradnici i ja uvijek smo nastojali da naši polaznici saznaju nešto o svim aspektima snimanja igranoga filma pa bismo im podijelili zadatke tako da bi se na snimanju rotirali. Jedan bi dan bili redatelji, drugi dan snimatelji, zatim bi se brinuli za postavljanje rasvjete ili pak za snimanje tona. Na taj smo način uspjeli postići da se svi polaznici okušaju u svemu i steknu osnove i početno iskustvo kako bi mogli u svojim sredinama nastaviti prakticirati naučeno. Neki od polaznika radionice za igrani film postali su poslije studenti na Akademiji dramskih umjetnosti. Neki su studirali ili studiraju režiju, neki produkciju, neki montažu. Neki od polaznika vode svoje filmske grupe u školama ili pri drugim institucijama, neki su u organizacijama različitih filmskih festivala. Uglavnom većina njih nastoji ljubav prema filmu povezati sa svojim profesionalnim životom.

Moje iskustvo sa Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić pokazuje da takav vid filmskog obrazovanja otvara polaznicima mogućnost da se aktivnije, slobodnije i kompetentnije bave onime što ih zanima te da kompetentnije prenesu svoje znanje ako rade s djecom ili mladima u različitim filmskim grupama. Dobra strana je i zajedništvo koje se stvori među polaznicima kad počnu realizirati projekt. Način rada koji imitira profesionalni rad na igranome filmu i entuzijazam oko realizacije stvaraju zadovoljstvo timskoga rada, pa se polaznici, kao i profesionalci uostalom, žele nastaviti baviti time što su radili na radionicama.

Još jedna od dobrih strana Škole medijske kulture jest i to što se na okupu u raznim radionicama nađe stotinjak ljudi iz različitih krajeva Hrvatske koji imaju slične interese te oni izmjenom informacija, iskustava i znanja informiraju i obogaćuju polaznike iz sredina gdje se pitanje medijske kulture tek osvješćuje. Ponekad se povezanost među polaznicima, a i između polaznika i nastavnika nastavlja i izvan Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić, što je dodatna prednost.

Bez obzira na to što na Školu medijske kulture Dr. Ante Peterlić više ne dolazim kao aktivni nastavnik, nadam se da će se Škola razvijati i sljedećih godina i da će njezini polaznici i nastavnici osjetiti isto zadovoljstvo koje smo ja i polaznici radionice za igrani film osjećali onoga trenutka kad bismo sjeli u kinodvoranu i zajedno s ostalim polaznicima pogledali ono što se na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić uspjelo napraviti.

Snježana Tribuson