RADIONICA FILMSKE KRITIKE KINO KLUBA ZAGREBJesen 2015., mentorica Višnja Vukašinović, asistent Dario Dević
Prividan i prigodan angažman
Dheepan (Francuska), Jacques Audiard, 2015.
Problematika migranata sagledana iz manje uobičajene perspektive propituje izgradnju identitieta u uvjetima europske nebrige za marginalizirane skupine.
Filmskom adaptacijom problematike migranata i njihove integracije u zapadno društvo, nastaje mogućnost drugačijeg promišljanja krhkog europskog identiteta izgrađenog na mitovima multikulturalizma i solidarnosti. Uzmemo li u obzir trenutnu eskalaciju izazvanu ogoljavanjem činjenice postojanja jednakih i jednakijih društvenih skupina u Europi, ne čudi da se Canneski festival osjetio pozvanim nagraditi Audiardovog Dheepana. Festivalski žiri na taj se način ogradio prividnim i prigodnim angažmanom, ostavši pritom na sigurnom tlu neizazivanja polemike.
Dheepan
Iako bismo, uzevši u obzir temu migranata, očekivali izrazito političan film, Audiard je fokus prebacio na individuu koju politički i društveni uvjeti determiniraju da bi je ostavili nerealiziranom unutar zadanih okvira. U početku getoizirani, migranti nemaju priliku za odbacivanje pripisanog konstrukta – drugog. Lik Dheepana (Jesuthasan Antonythasan) uveden je kroz vizuru prosječnog Europljanina, nije jasno što želi, niti zašto on tu jest, međutim, dopustit ćemo mu prividnu participaciju zatvorivši ga u zajednicu odbačenih. Ideja da je troje potpunih stranaca prisiljeno fingirati obiteljsku povezanost, ne samo da bi stigli do Europe, već da bi tu ostvarili slobodu, može se činiti pretjeranom, no svakim danom postaje jasnije da, kad je u pitanju tretman migranata, realnost nije daleko od fikcije. Njihova se trauma transferira iz područja apstrakcije u konkretno.
No, Dheepan će kao lik zadobiti plastičnost tek kada ga se pretvori u antijunaka prema zapadnom konceptu. Možemo li zaista odgovor tražiti u legitimnom pokušaju pobune, kad je jasno da problem nije u individualnoj reakciji, već u sistemu koji generira podjele. Iako je napuštanje paternalizma prema ranjivim skupinama pozitivan odmak od uobičajenog pristupa, pokušaj prebacivanja fokusa na kulturološki neutralne kategorije rezultira pojednostavljivanjem karakterističnim za dominantni zapadni diskurs. U izbjegavanju zamki emocionalnog podilaženja gledatelju, konačan utisak koji Dheepan ostavlja jest korektnost bez pravog intelektualnog poticaja. Nastojanjem da se dotaknu sve potencijalno problematične teme, ostajemo bez dubinskog pristupa makar jednoj.
Iva Rosandić
|
