24. DANI HRVATSKOG FILMA (Zagreb, 23-26. travnja 2015)
Gerilski pristup obiteljskoj svakodnevici
Svaki dan je Božić, Ante Zlatko Stolica, 2014. (11 min., Restart)
Možda nije posve umjesno uspoređivati dokumentarni film A. Z. Stolice Svaki dan je Božić s nagrađivanim domaćim dokumentarcem Nije ti život pjesma Havaja (50 min., Hulahop, 2012) Dane Budisavljević, s obzirom da tema potonjeg izravno i angažirano upućuje na širi društveni kontekst i aktualnu problematiku odnosa prema osobama homoseksualne orijentacije čak i u krugu obitelji. Ipak, Svaki dan je Božić na sličan način, i hrabro i donekle nevješto s obzirom na težinu zadatka, želi ishoditi i isprovocirati ukućane s kojima autor živi, u privatnosti njihovog doma i stola, u obiteljskoj svakodnevici koja se može učiniti zadanom, nepromjenjivom, a istodobno banalnom i nerazumljivom.
Svaki dan je Božić, A. Z. Stolica
Interijer autorova obiteljskog doma u božićnom duhu sniman je isključivo iz jednog kuta zbog čega je filmski kadar neka vrsta konstante u kojoj odjednom vidimo i kuhinju i blagovaonicu sa stolom i izlazna vrata stana i okićeni bor koji se nalazi ispred slike, dobivene na poklon, koja je ovdje ''još od 2007. godine'', a prikazuje uobičajen motiv gradića na moru, prizor s razglednica i jeftinih ulja na platnu. Cijeli film zapravo je autorski izbor materijala snimanog tijekom božićnog razdoblja, u kojem se ubrzano izmjenjuju neki prozaični momenti iz obiteljske blagdanske svakodnevice, a sve kulminira u trenutku – priznanju autora da je godinama, dan za danom, kitio onu obiteljsku sliku, crtajući markerom galebove.
Gore spomenuta težina zadatka odnosi se na mogućnost otvorenog i nesputanog razgovora, pa čak i suživota, u obiteljskom domu. Snimljeni materijal kod Stolice i Budisavljević pokazuje puno više, aludira na širi vremenski kontekst u kojem su odnosi bili jednako tako nevješto i površno postavljeni, čemu je Stolica doskočio svojim malim i neprimjetnim, ali programatskim projektom kićenja slike čija vrijednost leži samo u činjenici da je riječ o nečijem poklonu. Sama ideja i čin crtanja galebova oduševljava, a postaje svojevrstan izraz onoga što su zahtjevali i ruski avangardisti baveći se čovjekovom svakodnevicom i uspostavljanjem novih odnosa u kućanstvima, tražeći izbacivanje svog malograđanskog kiča, tzv. kućnog smeća.
---
Film Svaki dan je Božić bio je dostupan za gledanje u Salonu odbijenih, izvan konkurencije.
---
Tekst je napisan u sklopu radionice filmske kritike održane u okviru 24. DHF, pod mentorskim vodstvom Višnje Vukašinović.
Ana Abramovć
|