24. DANI HRVATSKOG FILMA
(Zagreb, 23-26. travnja 2015)

Vizualno dojmljivo ponovno otkrivanje Zemlje

A. D. A. M., Vladislav Knežević, 2014. (13 min., Bonobostudio)

Kratki eksperimentalni film Vladislava Kneževića A. D. A. M. na prvi pogled snažno podsjeća na dva filma – Nepoznate energije, neidentificirani osjećaji (Hrvatska, 2015) Dalibora Barića i Tomislava Babića (dan ranije također prikazanog na DHF-u) i Koyaanisqatsi (SAD, 1982) Godfreya Reggia. Poveznica s Barićevim i Babićevim filmom prisutna je u žanrovskom opredjeljenju A. D. A. M.-a:oba filma reinterpretiraju znanstveno-fantastični žanr i koriste ga kao polazišnu točku za eksperimentalnu studiju. U slučaju Nepoznatih energija, pitanja percepcije, subjektivnosti i mogućnosti artificijelne konstrukcije stvarnosti (u maniri Philipa K. Dicka); a u slučaju A. D. A. M.-a, lemovski tuđinski izmještene vizure planeta na kojem živimo.

A. D. A. M., V. Knežević

Rakurs je ptičji, sveobuhvatni, počinje od nenaseljenih pejzaža gdje se naslađuje čistoćom i jednostavnošću, a onda postupno odluta prema ljudskim naseobinama i megapolisu. Ovaj prikaz površine planeta u svojoj vizualnoj impresivnosti i preciznom i staloženom pokretu (koji kao promatrački ocean oplakuje i obuhvaća planet) odjekuje Koyaanisqatsijem; međutim, Reggiov je film lišen ikakve naracije i fabule, a jedini su zvukovi oni koje proizvodi glazbena pozadina Philipa Glassa, dok A. D. A. M. bilježi i ljudske pokušaje komunikacije s umjetnom inteligencijom, ali i unutarnji monolog ovog artificijelnog istraživača.

Uvjerljiva glasovna glumačka interpretacija (film je na engleskom i japanskom jeziku) omogućuje suptilno ostvarivanje nadmetanja ljudskog i artificijelnog. To je nadmetanje dočarano postupnim istiskivanjem ljudskih glasova u korist hladne i proračunate A. D. A. M.-ove (Autonomous Drone for Asteroid Mining)strojne analize. Svejedno, i A. D. A. M. kao i njegovi neuspješni ljudski nadzornici postupno gubi (samo)kontrolu i preplavljen percipiranim, doživi krah sustava. Nastupe šutnja, šumovi i planet koji se još uvijek okreće ispod promatračkih aparata. A. D. A. M. se ponovno pokrene, znatno oprezniji, iskusniji i zreliji – i rezignirano prihvati ograničenja svojeg kognitivnog aparata u procesuiranju svijeta i svemira čija kompleksnost eksponencijalno raste u protoku vremena.

---

Kneževićev A. D. A. M. dobitnik je Oktavijana (nagrada Hrvatskog društva filmskih kritičara) u kategoriji eksperimentalnog filma.

---

Tekst je napisan u sklopu  radionice filmske kritike održane  u okviru 24. DHF, pod mentorskim vodstvom Višnje Vukašinović.

Dinko Štimac