61. PULSKI FILMSKI FESTIVAL
(Pula, 12–26. srpnja 2014)

Studenti MA studija filma ponekad trebaju snimiti diplomske dugometražne filmove.

Slobodan Jokić, producent dugometražnoga igranoga filma Vlog

Ljetos, uoči 61. filmskoga festivala u Puli pročavrljali smo s nekolicinom filmskih autora.

Kako je došlo do dugometražnoga igranoga filma na UMAS-u? Pretpostavljam da je izrastao iz ideje kratkoga.

Nismo išli na kratki, već odmah na dugometražni film. Mislim da je jako važno da neki mladi redatelji ovladaju formom dugometražnog filma. To im daje suvisliji algoritam razvoja na duge staze. Pod mojim su mentorstvom na UMAS-u ostvarena dva dugometražna igrana filma – drugi je Sveci Ivana Perića – ali nemojmo se zavaravati, nije to lako, niti bi trebalo biti pravilo. Nakon same diplome na filmovima se radilo još godinu dana da bi se cijeli produkcijski proces priveo kraju u profesionalnom kontekstu. Smatram da studenti MA studija filma, ako žele, imaju motivaciju i mentor ocijeni da to stvarno i mogu, ponekad trebaju snimiti diplomske dugometražne filmove.

Vlog, Bruno Pavić

Što je zadatak, domet, opseg djelovanja producenta – profesora, predstavnika škole – u ovakvom filmu?

Producirao sam svoja četiri nezavisna igrana filma pa je za mene takav način produkcije dio samog filma. Učim studente u Splitu da misle na takav način, jer država sufinancira premalo dugometražnih filmova da bi se studenti oslonili na to.

Jako mi je drago da je priča o nezavisnom filmu postala konstanta u hrvatskome kontekstu. Sve više autora razmišlja na takav način. Mislim da je nezavisni film dio budućnosti hrvatskoga filma, a tu budućnost s produkcijskim modelima trebamo nastaniti već sada. Studenti trebaju imati mogućnost izbora. Nije lako mladom redatelju, redateljici, napraviti dobar film ako prije toga nije imao tu vrstu prakse.

Koliko ste kreativno, mentorski sudjelovali u radu na Vlogu, a koliko je autor tj. redatelj i suscenarist Bruno Pavić imao slobodne ruke?

Ja sam mentor i kasnije producent, a Bruno je imao potpuno slobodne ruke, ali samo ruka koja briše može i pisati. Film je kolektivna umjetnost i ovaj film je dio autorskoga tima: Dan Oki, Ratko Ilijić, Leon Lučev, Gildo Bavčević, Goran Čače, Anamarija Pavić i drugi, ali to je ipak film Brune Pavića. On je jako talentiran i staložen mladi redatelj, posvećen filmu. Sam film najbolje govori o tome.

Pripremate li vi svoj novi autorski dugometražni film? O čemu je riječ?

Da. Trenutačno sam u Bruxellesu u postprodukciji dugometražnoga dokumentranoga filma imenom Last Super8mm film. Premijera filma će biti u Stadschouwburg Teatru u Bruxellesu 18. prosinca ove godine. To je autobiografski film sniman iznimno dug niz godina.

pitanja postavio J. H., srpanj 2014.

*** ***