SVIJET (PROŠIRENE) ANIMACIJE

Stop-animacija kao ključ uspjeha dječjeg stvaralaštva

Uz 3. međunarodni festival animiranog filma djece i mladih Varaždin (Varaždin, 12–15. travnja 2012)

Međunarodni festival animiranih filmova djece i mladih Varaždin – VAFI, održao se ove godine u travnju treći put i jasno je dao do znanja kako želje, stvaralačke energije pa i potrebe za takvom manifestacijom itekako ima. Pokazao je i to da animiranom filmu ne prijeti nikakva opasnost, već naprotiv, kako autorski filmovi imaju svijetlu budućnost, kako kod nas tako i u drugim zemljama svijeta. To se prije svega moglo iščitati iz izbora filmova uvrštenih u natjecateljski program, ali i sama njihova količina bila je više nego pohvalna, jer su na natječaj pristigla čak 183 filma iz dvadeset i pet  zemalja.

Filmove su birali Bajko Hromalić, montažer mnogih nagrađivanih animiranih filmova, i Marko Meštrović, cijenjeni i mnogobrojnim priznanjima nagrađeni hrvatski autor. Oni su izabrali 86 naslova, pa je tako publika bila u prigodi pogledati 300 animiranih minuta raspoređenih u tri kategorije. Prvu (MINI) sačinjavali su uradci djece do deset godina, drugu (MIDI) oni koje su stvarala djeca do četrnaest godina, dok je treća (MAXI) nudila ostvarenja mladeži do osamnaest godina.

3. VAFI

Jasno je kako među njima postoji razlika, pa su tako ipak najcjelovitiji i tehnički najbolje izvedeni oni koje je radila najstarija skupina. No treba uzeti u obzir i to da filmovi nastaju, odnosno da ih djeca i mladi stvaraju u okrilju radionica i filmskih škola te da su kao takvi vrlo podložni i utjecaju voditelja i učitelja. S te su strane nagrade na neki način i priznanja njihovu radu, no na kraju je prije svega ipak najvažnija posvećenost malih stvaratelja i njihova maštovitost, kako u pričanju priča tako i u samom likovnom izričaju. Na većini filmova, pa tako i onih nagrađenih koji su svojevrsno ogledalo onoga što se danas događa u animaciji koju stvaraju djeca, radio je velik broj malih i mladih autora, a ponekad i više voditelja pa ćemo se zadržati samo na imenovanju škola u kojima su nastali. 

Nadalje, odabir tehnike jedan je od ključnih trenutaka i najvažniji čimbenik za krajnje ostvarenje. Tako najbolje rezultate, bez obzira na to o kojoj je kategoriji riječ, postižu filmovi napravljeni tehnikom stop-animacije, radilo se o animaciji kolaža, objekata, lutaka ili o njihovoj kombinaciji, što je vrlo čest slučaj. Klasična animacija crteža i dalje je najzastupljenija, dok su filmovi rađeni računalnom 3D-animacijom u pravilu najslabiji. I dok crtež, primjerice, dopušta razigranost i posjeduje šarm žive linije, modeli i scenografije nastali računalnom animacijom ne posjeduju ni približno takvu živost i ostaju prilično ukočeni. Osim toga, u pravilu su ti filmovi vizualno iznimno slični, ali to se danas sve češće primjećuje i u najvećim svjetskim produkcijama pa kritiku treba sagledati i u tom svjetlu.

Zid: Animacija POV

Čini se da je tako razmišljao i ovogodišnji ocjenjivački sud pa su nagrađeni u najvećoj mjeri crtani i filmovi ostvareni stop-animacijom. Sayoko Kinoshita (Japan), Miomir Rajčević (Srbija) i Simon Bogojević Narath (Hrvatska), redom sjajni autori, edukatori i vrsni poznavatelji animiranoga filma, imali su prilično velik izbor, a pobjednici su na rijetko kojem festivalu tako dobro odabrani. Tomu je pomogla i činjenica da se u svakoj kategoriji dodjeljuje prva i četiri druge nagrade.

U kategoriji MINI prva je nagrada pripala pričom zaokruženoj Maloj gusjenici (Piccolo Bruco, 5 min., 2011) u kojoj su glavne uloge odigrale dvije blagoglagoljive plastelinske gusjenice koje propituju svoje postojanje. Osobito je zanimljivo kako su film napravila petogodišnja djeca u talijanskom vrtiću Aldo Moro u Rezzati. Dvije jednakovrijedne druge nagrade otišle su filmovima Animirani pijesak (Sabbie animate, 2 min., 2010), djeci vrtićkih i osnovnoškolskih ustanova u Italiji. Drugu je nagradu dobila i olovkom crtana Kuća ogledala (3 min., 2011) s pričom o sakupljaču odraza, nastala u Školi crtanoga filma Dubrava. Jednom je nagradom nagrađena i desetogodišnja Mia Rogić iz Zagreba koja je svoj simpatični crtani film Ružno pače (2 min., 2010) napravila izvan institucije, što je rijetkost ne samo među nagrađenim filmovima nego i u cjelokupnoj produkciji dječjih filmova.

U kategoriji MIDI, zasluženu prvu nagradu dobio je portugalski film Naša zemlja (Nos terra, 6 min., 2011), ostvaren vještom kombinacijom stop-animacijskih tehnika gline, objekata i kolaža te crtežom i piksilacijom. Taj dojmljiv i vizualno vrlo izražajan film koji govori o svakodnevnom životu ostvaren je u suradnji animacijskih škola Tras-Os-Montes, Cape Vert i Colectivo Fotograma 24. S jednakovrijednim drugim nagradama slijede Kauboji i indijanci (Cowboy and Indian, 4 min., 2010) s jednostavnom, ali efektno ispripovijedanom dječjom pričom o nesnošljivosti, kiši metaka, strijela i jednom usisivaču i Papirnato ludilo (Papier Gekte, 6 min., 2010), također kolažom napravljen film kojeg se ne bi posramili ni mnogi profesionalni autori. Oba su filma nastala u Belgiji u suradnji sa školom KIDSCAM. Lutkama od kartona poslužili su se, pak, mali autori duhovitoga filma o četirima gladnim majmunima Majmunska posla (2,30 min., 2012), nastalog u uvijek vrijednom i na festivalima animacije prisutnom FKVK Zaprešić, dok je posljednju drugu nagradu odnio hongkonški film jednostavne priče o potrebi za druženjem Prijatelj (Friend, 1 min., 2011), jedini nagrađen, a napravljen 3D-animacijom, u Shun Tak Fraternal Association Yung Yau Collegeu.

Mala gusjenica

Ni u kategoriji mladeži stanje nije znatno drugačije pa je prvu nagradu dobio jedan od zasigurno najboljih filmova festivala, britanski Zid: Animacija POV (Wall: Mation POV, 4 min., 2011), nastao u suradnji Suited and Booted Studios CIC i Fairbridge West. Riječ je ponovno o stop-animacijskom ostvarenju koje bi se bez problema moglo nositi s daleko jačom, čak i profesionalnom konkurencijom mnogih svjetskih festivala. Skupina osamnaestogodišnjih autora poslužila se zidovima, kontejnerima, ulicama, šahtovima i svime što joj se našlo pri ruci i učinilo pogodnim za iscrtavanje ili postavljanje i pomicanje kolažnih modela. Teško je ne povući paralelu s hvaljenim filmom Muto (2008) priznatoga talijanskoga autora Blua, na koji najviše i podsjeća. Veliki trud, ideja i spretnost u oblikovanju zavrjeđuju isključivo pohvale, a sam film poziva na ponovna gledanja.

Drugonagrađeni ruski film Željezo (Železo, 8 min., 2011) animacijskoga studija Da također je uradak vrijedan pozornosti, kako izvedbom tako i svojevrsnom epskom pričom o željeznom čovjeku i njegovoj potrazi za prihvaćanjem. Ne iznenađuje da je i on napravljen animacijom kolaža, a istom je tehnikom ostvarena i Mjesečeva serenada (3 min., 2011), poetični film s dječje radionice Kulturnoga centra Svetozar Marković iz Jagodine. Jednakovrijednom nagradom nagrađen je i olovkom i drvenim bojicama crtani južnokorejski film o odrastanju Trag (Trace, 8 min., 2011) vrlo prisutne i aktivne škole Gyeonggi Arts High School, a nagradu je dobio i razigrani madžarski Ručni rad (Kez-es- ujjgyakorlatok, 4 min., 2011), u kojem se petnaestogodišnji Hevizi Farkas u suradnji škole Keprol kepre animaciosfilmes muhley i radionice Frame by Frame poigrao s vlastitim metamorfnim? crtežima u koje je, stječe se prividni dojam, intervenirao prstima i dlanovima.   

Naša zemlja

Kako priznanja ne bi nedostajalo, ove je godine uvedena i nagrada Plavi VAFI za filmove koji najbolje promiču dječja prava. Prvu nagradu osvojio je film iz konkurencije MINI, plastelinski Dome, slatki dome (Casa dolce casa, 5min., 2010) osnovne škole iz talijanskoga grada Senagoa, dok su drugu nagradu podijelili Osobiti mrav (Una formica un po’ cosi, 4 min., 2011) iz iste škole te Šuma (Les, 8,54 min. 2011) već spomenutog ruskoga studija Da, te već nagrađeni Naša zemlja i Trag.

Na kraju svakako treba pohvaliti mnogobrojne hrvatske škole među kojima se uz spomenuti FKVK Zaprešić i Školu crtanoga filma Dubrava ističu i VANIMA, Kino klub Karlovac i ŠAF Čakovec.

Iako na festivalu ističu kako glavna svrha nisu nagrade, već druženje djece, njihovih voditelja i razmjena iskustava, one su svakako pokazatelj trendova, ali isto tako i budućnosti i svježine koju sa sobom donose novi animatorski naraštaji.

Božidar Trkulja