Medijska škola

DR. SC. STJEPKO TEŽAK

na općeobrazovnoj razini

Volite li film i želite se osposobiti za kvalitetniji pristup u gledanju ozvučene slike u pokretu, jeste li student kojem je metodika nastave filma jedan od studijskih sadržaja, jeste li nastavnik kojem je podizanje filmske kulture učenika /osnovne ili srednje škole/ jedan od neizostavnih zadataka,
ili Vas – s bilo kojega polazišta – zanimaju problemi odgoja i obrazovanja za film, ali i odgoja i obrazovanja filmom – bit ćete ugodno iznenađeni i obradovani mogučnostima pristupa filmu i nastavi filma koje pruža novo izdanje Metodike nastave filma na općeobrazovnoj razini ćiji je autor dr. sc. Stjepko Težak, respektabilni znanstvenik i omiljeni profesor ćiji je znanstveni i stručni rad usmjeren na tri područja: dijalektologiju, suvremeni književni jezik i metodiku nastave jezika, književnosti i filma.

Tražeći u Metodici nastave filma odgovor na temeljno pitanje je li autor jasno odredio bit i svrhu predmeta kojim se bavi, nalazimo jasan odgovor velikoga ljubitelja filma i filmologa da je to odnos izme|u filma i čovjeka u ovom vrlo složenom svijetu.
Odnos čovjeka – filmologa, studenta, predava~a ???
Ne, već svih onih koji žele razmaknuti finu koprenu stvarnosti /maštom pretočene u film/ i mašte koja je, zahvaljuju}i novim spoznajama i okolnostima, postala stvarnost. Razmislite o tom – nije li film mnogo bliži stvarnosti i na{em bitku nego {to smo često spremni priznati???

Ako je život velika pozornica na kojoj smo /htjeli mi to ili ne/ prisiljeni glumiti i onda kada smo najtvrđi realisti, /koliko ste puta odglumili pribranost, ravnodušnost i razboritost kada su u Vama vladali drukčiji osjećaji, koliko ste puta – poštujući zakletvu da ste uljuđeni – zatomili suze, uzbđenje, radost???/ onda svi živimo u nekom svom filmu koji, zbog osobne tromosti /ne oka!!!/, ne osvješćujemo onoliko koliko je neophodno za spoznaju njegove srži.

Iz svega toga proizlazi da je film umjetnost prizora uzetih iz stvarnosti i prenijetih na filmsku vrpcu, a značaj i privlačivost filma, /koji ima ogromno gledateljstvo bez obzira na starosnu dob/ dokazuje da je on nastao kao nu`na, gotovo organska potreba čovjeka da zabilježi svoja razmižljanja, postupke i emocije.
On je dokaz spremnosti ljudi da se s filmom raduju, tuguju, slijede njegove poruke i tako nastaje čarolija u kojoj film prestaje biti predmet gledanja, a postaje društvo.

Dakle, film ima veliku moć u odgoju, obrazovanju i djelovanju pojedinca koju ne smijemo potcijeniti, već ga trebamo mudro učiniti učinkovitim oružjem u borbi za stvaranje svijeta u kojem vladaju humaniji odnosi.

Jer – uspješno izvo|enje nastave filmske kulture osposobit će učenika za svjesno, sigurno i kritičko primanje poruka s ekrana, razviti njegovu estetsku osjetljivost, umne i imaginacijske sposobnosti, pomoći mu da u životu djeluje, postane slobodna, kritična i samokritična, stvaralačka osoba koja će se znati kritički i samokritički odnositi prema doga|đajima i pojavama koje susre}e i kojih je sudionik i time pridonijeti kakvoći života u svojoj zajednici i svijetu u kojem živi.
Čimbenici filmskoga odgoja i obrazovanja su učenik – nastavnik – okolnosti – film koji su duboko povezani svi sa svima, a iz te činjenice proizlazi neminovnost poštivanja osnovnoga zahtjeva da se filmskoobrazovni sustav uspostavi u skladu s mogućnostima i karakteristikama dječje recepcije filma, uz nužno uvažavanje kulturoloških, socijalnih, obiteljskih i drugih razlika među učenicima istoga obrazovnoga stupnja i od vremena do vremena provjeravanje primjerenosti nastavnoprogramskih sadržaja učenicima kojima su namijenjeni u konkretnoj situaciji. Nositelj, pokretač i uzrok filmskonastavnih programa je filmsko djelo i filmski jezik s osloncem na osnovnom znanju o filmskoj tehnici i povijesti filma, a iz toga proizlazi nužnost da izvoditelj filmske nastave mora biti znalac, čovjek koji voli učenike i film, koji je jaka osoba i stvaratelj ćija filmska naobrazba prelazi okvire općega obrazovanja, osoba spremna primjenjivati svoje znanje u traganju za nastavnim postupcima koji će najkvalitetnije ispuniti svoju svrhu, poštujći nastavne okolnosti, načela nastave filma i zato nas upozorava na: nužnost uvažavanja tih načela; sustave i metodičke pristupe; nudi različite nastavne oblike /načine nastave/ i metode /ovisne o stupnju učenikove samostalnosti u stjecanju znanja/ i postupno nas dovodi do projektiranja nastave filma, na idućim razinama: 1. državnoj; 2. razini škole; 3. razini razreda i odjela; i 4. razini nastavnoga procesa ili nastavnoga sata.

Posebnu pozornost autor posvećuje oblikovanju nastavnoga procesa, mjestu filmskih pojmova i strukturnih elemenata u školskoj interpretaciji, daju}i primjere organizacije nastavnoga procesa s različitim metodičkim polazištima, kao i scenarij i izvedbu nastavnoga sata.
Sve to predstavlja dragocjenu pomo} i poticaj za uspje{ne pristupe nastavi filma, a svojim modernim pristupom čitatelju kojim ga poučava, potiče, ohrabruje, pobuđuje želju za traženjem i nalaženjem novih putova i rješenja u ostvarivanju nastave filmske kulture.

Sukladno osnovnim značajkama filma u knjizi je dana prednost integracijsko-koleracijskom sustavu pa je više pozornosti i prostora darovano vezi filma s književnošću, jezikom, kazalištem, stripom, radiom i televizijom koju, zbog njezine srodnosti s filmom, metodika nastave filma ne može i ne smije zaobći.

FILM, FILM, FILM…

Sedma umjetnost koja plijeni na{u pozornost, budi u nama želju da budemo autori/stvaratelji, a ne samo gledatelji.
Prate}i filmsko stvaralaštvo učenika organiziranih u filmske sekcije ili družine, ovaj vrsni metodičar i filmolog, analizira i predlaže moguće sadržaje rada takvih skupina, približava čitatelju osnovne odrednice djelovanja školskih kinoklubova i kinoamaterskih sekcija i moguće metode rada, mogućnosti povezivanja kinokluba s drugim izvannastavnim aktivnostima, nesebično nam darujući svoje stručne, pedagoške i životne spoznaje u pristupu pojedincu u kome moramo poticati ono najbolje i najplemenitije kako bismo razvili kompletnu osobu koja poštuje rad, kojoj je usvajanje novih znanja i vještina izazov, a ne teret, koja će – zahvaljujući novim znanjima – osmisliti svoj život i znati mu se radovati.
I zato je ova Metodika nastave filma, /osim {to je u potpunosti ispunila svrhu svoga postojanja natkrilila naslov postavši i metodika poticajnoga pristupa čovjeku duboko uvažavaju}i njegovu individualnost/, metodika koja vraća čovjeka čovjeku, dijete svome okruženju u kome ono mora biti subjekt, a ne objekt.
Pročitavši ovu knjigu, bit }ete obogaćeni novim spoznajama, potaknuti, ohrabreni i poučeni kako uspješno djelovati i odgajati maštovite, sposobne, kreativne mlade ljude, ćiji će uspjesi
potvrditi vrijednost vašega rada.

Zorica Klinžić