Kratki utorak

Facebook HFS
2022.
ESENCIJALNE ENERGIJE ANDREJA ZDRAVIČA

Na prvom Kratkom utorku nakon ljetne stanke, koji će se održati 13. rujna u 21.15h u kinu Tuškanac u Zagrebu, družit ćemo se s legendom slovenskog eksperimentalnog filma Andrejem Zdravičem. U samo dva sata pokušat ćemo nemoguće - predstaviti njegovu gotovo 50 godina dugu karijeru, koja se razmahala u meki avangardnog filma - New Yorku 70-ih, i još ne pokazuje znakove posustajanja. U tom razdoblju Zdravič je snimio više od trideset filmova (osim toga se bavio i video instalacijama i komponiranjem glazbe) pretežno istražujući energije i duhovne dimenzije prirodnih pojava i njihovih poruka. Ili kako je to o njemu davno rekla jedna druga legenda Jovan Jovanović: 'Zdravič izgrađuje svoj kinematografski stil u kojem se prepoznaju i utjecaji Vertova, modernog jazza, Mekasa, Johna Cagea i zen budizma. Kamera spontano reagira u ruci autora na pulsirajući životni tok.' Na našem programu, koji će biti prva retrospektiva filmova Andreja Zdraviča u Zagrebu još od 1979. (u međuvremenu su prikazivani diljem svijeta, od Anthology Film Archives u New Yorku do Centre Pompidoua u Parizu), gledat ćemo pet autorovih najpoznatijih filmova iz svih faza karijere, naravno, u njegovom društvu!


Andrej Zdravič

Andrej Zdravič rođen je 1952. u Ljubljani. Kad je imao 21 godinu počela je njegova fascinacija prirodnim elementima – svoj prvi film na 16mm traci koji se zvao 'Ples kamere' snimio je na rijeci Soči. Nakon primarnog studija na Univerzitetu u Ljubljani, nastavio ga je na Center for Media Studies u Buffalu, gdje su mu predavale legende eksperimentalnog filma i videa Hollis Frampton, Paul Sharits i bračni par Vasulka. U to vrijeme uglavnom je snimao filmove 'po zvuku', pokušavajući uhvatiti zanimljive kadrove, često gradskog života, sinhronizirane s prizornim zvukovima. Zatim se preselio u New York, gdje je živio i djelovao na tamošnjoj avangardnoj sceni od 1975. do 1980., družeći se između ostalih i s Jonasom Mekasom. Pod utjecajem američkog dokumentariste Jamesa Bluea, i dugogodišnjeg proučavanja Tao Te Chinga 1980. počeo je opsesivno snimati oceane, što čini i danas. U tom periodu svoje karijere dosta se bavio i snimanjem eksperimentalnih dokumentaraca o kirurškim operacijama, kao što su 'Phenix' (1975.) i 'Anastomosis' (1982.), u suradnji s Harryem J. Bunckejem, pionirom mikrokirurške transplantacije u SAD-u. Nakon toga seli u San Francisco gdje je živio do 1997., kada se nakon više od 20 godina vraća u Sloveniju.
Zdravič je 1998. predstavljao Sloveniju na Expou u Lisabonu i 1999. na Venecijanskom Biennaleu. Njegovi filmovi prikazivani su na više od 150 samostalnih projekcija diljem Evope i SAD-a. 1999. je bio dobitnik Prešernove nagrade, najznačajnijeg priznanja u domeni kulture u Sloveniji.


Andrej Zdravič

Na početku programa prikazujemo jedan od najranijih autorovih filmova – 'Dah' (Breath), snimljen 1976. na ulicama New Yorka. U njemu autor 16mm kamerom posvećeno prati let stranica raznih novina po (vele)gradskom zraku i ulicama. Naizgled banalno događanje pretvoreno je u poeziju pokreta, ili kako to kaže sam autor: 'Učinilo mi se da su u pokretima letećih novina sve nijanse života - da su puni kipteće energije, ali također i usamljenosti. Duge mjesece sam po praznim ulicama donjeg Manhattana vrebao i tražio svoje 'prijatelje'. Film bi mogao biti i dnevnik života u New Yorku.' 


Dah

Nakon toga gledamo 'Otkucaj srca' (Heartbeat) snimljen 2000. U njemu Zdravič isprepliće znanstvene vizualizacije rada čovjekovog srca i snimke prirode, stvarajući tako filmsku sinesteziju života na Zemlji. 'Prožet ritmovima procesiranih zvukova otkucaja srca i elemenata glazbe, 'Otkucaj srca' projicira stvarnu životnu silu i međusobnu povezanost svega što živi', reći će autor.


Otkucaj srca

Zatim slijedi 'Izvor' (Origin) iz 2001., za koji Zdravič kaže da je 'vizija rođenja svijeta, iskustvo primordijalnog boja između vatre i vode, meditacija o energijama koje su oblikovale i još uvijek oblikuju naš planet, film koji budi arhetipno sjećanje na sam početak života', a onda i najdulji film programa 'U staklu rijeke' (Riverglass) iz 1997., koji ima i podnaslov 'balet rijeke u četiri godišnja doba'. Film u kojem je Zdravič snimao rijeku Soču u periodu od jedne godine, po riječima autora je 'plod neprekinute fascinacije nad terapeutskom moći kretanja u prirodi, s univerzalnim zakonitostima života i velikim potencijalom za novu, drugačiju vrstu narativnog filma.'


Izvor


U staklu rijeke

Posljednji film na programu – 'Pjesma oceana – Morske grive II' (Ocean Cantos – Sea Manes II) dio je ciklusa 'Ocean Cantos' koji Zdravič snima već desetak godina na raznim morskim lokacijama – od pacifičkih obala Kalifornije, preko kantabrijskog mora u sjevernoj Španjolskoj. Radi se o nastavku autorovog istraživanja oceana koje je zamišljeno kao razvijajući ciklus kratkih filmova - studija dinamike, veličanstvenih ljepota i moći oceana.


Pjesma oceana – Morske grive II


Pjesma oceana – Morske grive II

'Iako bi se ti snimljeni materijali  mogli shvatiti i kao dokumenti o stanju mora na pojedinim lokacijama, moji filmovi nisu takozvani 'dokumentarni filmovi', jer u njima nema nikakvih obrazloženja ili ljudske prisutnosti. Oni su iskustveni filmovi, u kojima je protagonist sama priroda. Moj izazov je ekstrahirati i u kondenziranom obliku posredovati njene apstraktne priče, na način da se konkretiziraju u duši i srcu ljudi.' – Andrej Zdravič    

'Andrej Zdravič ne snima romantične slike. Prvenstveno ga zanimaju tonovi i strukture –zakonitosti i kaotične sile mora. Kamera bira apstraktni odjeljak, bez početka ili kraja morskog horizonta. A dojam beskonačnosti oceana koji se otkriva u njegovim filmovima i premašuje životno doba svakog čovjeka, stvara sama priroda. Zdravič nas poziva da si uzmemo vremena za različite poglede. Oblici gibljive površine se svaki trenutak mijenjaju. Možda minimalno, ali ipak primjetno. To je suptilan narativni potencijal o kojem često govori i sam umjetnik. Njegovu moć meditacije ne treba spominjati, ona je očita.' – Christiane Meixner, Tagesspiegel

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, filmove puštamo s raznih formata (vidi raspored), nemaju dijaloga, a ulaz na program je 25kn.
Raspored projekcije (91 min):
Dah (Breath), 1976., 7 min, 16mm
Otkucaj srca (Heartbeat), 2000., 9 min 30 s, DCP (snimljeno na 16mm i video)
Izvor (Origin), 2001., 24 min, DCP (snimljeno na 16mm)
U staklu rijeke (Riverglass), 1997., 41 min, DCP (snimljeno na Hi8 i HD video)
Pjesma oceana - Morske grive II (Ocean Cantos – Sea Manes II), 2017., 9 min 30 s, DCP (snimljeno na HD video)