Njegovo majstorstvo kadra i atmosfere izloženo je u zagrebačkoj galeriji Vladimira Horvata.
Kupalište poznato po živopisnim bojama Peršun je odlučio prikazati u crno bijeloj tehnici što je vrlo neobičan i hrabar potez. Ugođaj posljednjega dana ljeta i jedinstvena arhitektura tako su još više došli do izražaja.
- To mjesto je napravljeno prije 120 godina i potpuno je isto, nešto elemenata je propalo, ali veliki dio objekata je originalan te daje inspiraciju umjetnicima za stvaranje djela.
Ovaj ciklus posvećen je konkretnim ljudima u određenom prostoru, ali istovremeno je i sjetan podsjetnik na krhkost, kako ljudi tako i prostora. Promatramo poluprazne plaže, usamljenu kupačicu kojoj vjetar nosi kosu, prazne kupališne stolce i borove čiji hlad postaje nepotreban.
Izložba Krasnodara Peršuna "Posljednji dan ljeta" - Foto: HTV / HRT
- Živimo u vrijeme "nemjesta", dakle, kada se sva mjesta i lokacije koje poznajemo, gube svoje vizualne karakteristike. Postaju nepamtljiva, unisona, nejedinstvena. Zbog toga su Peršunove fotografije važne. Apostrofiraju da postoje mjesta i ljudi koje treba sučuvati. Također je zanimljivo da svatko od nas, tko gleda fotografije, ima vlastite refleksije posljednjeg dana ljeta, mladosti, djetinjstva, melankolije i onog pamtljivog, kazala je povjesničarka umjetnosti Leila Topić.
Peršunove fotografije pred nama otkrivaju fotografa čije je iskustvo osobno. Na promatrača prenose melankoliju kraja ljeta i svijeta kojeg ćemo jednog dana neminovno izgubiti.
Izložba Krasnodara Peršuna "Posljednji dan ljeta" - Foto: HTV / HRT
"Poseban krajolik koji je nepromijenjen 100 godina"
Peršun je otkrio kako je izložba nastala za jedan dan. Ustvrdio je kako ga za ovaj kraj oduvijek vežu lijepe uspomene.
- Izložba je nastala u jednom danu. Kad sam bio mlad, na Jadriji sam kod prijatelja provodio svoja ljeta. Naravno, taj srednjoškolski dio života je najljepši. Uvijek kasnije, kad bih mogao, došao bih u Jadriju da obnovim sjećanja i da uživam u tom krajoliku koji je poseban. Ostao je takav 100 i više godina. Vidim da jako puno fotografa od tamo crpi inspiraciju. To je nešto posebno, stvoreno s jednom fenomenalnom idejom spajanja otoka i kopna.
Dodao je kako misli da nema pretjeranog smisla fotografije čuvati za sebe, bez obzira na to što ponekad predstavljaju intimu nečijih uspomena.
- Nema baš nekog pretjeranog smisla čuvati fotografije za sebe, iako postoje primjeri u povijesti kada su ljudi tajili da su fotografi. Postoji jedna američka fotografinja koja je fotografirala djecu koju je čuvala. Fotografije su bile fenomenalne, a bile su skrivene do njene smrti, završile su na smetlištu, a slučajno ih je spasio jedan fotograf koji ih je zamijetio. Mislim da treba pokazivati svoj rad, zaključio je.
Izložba je otvorena do 20. listopada.