Dokumentarni film Oktobar u Parizu autora Jacquesa Panijela govori o masakru 17. listopada 1961., koji je uslijedio kao reakcija nakon što je 5. listopada iste godine prefekt pariške policije Maurice Papon uveo diskriminatorni policijski sat, usmjeren isključivo na alžirske muslimane u Francuskoj. U večernjim satima 17. listopada u Parizu počinju velike mirne demonstracija u organizaciji FLN-a (Fronta narodnog oslobođenja) na kojima sudjeluje oko trideset tisuća Alžiraca, podsjećajući na svoje pravo na jednakost i neovisnost svoje zemlje. Sve se događa u vrijeme trajanja alžirskog rata za neovisnost (1954-1962), a žestoka represija je dugo bila skrivana od pogleda javnosti. Francuska nacionalna policija napala je demonstrante, a nakon višedesetljetnog poricanja i cenzure tiska, francuska vlada je 1998. konačno priznala četrdeset ubijenih, mada su procjene od stotinu do tristo žrtava. Smrti su bile posljedica teškog policijskog premlaćivanja kao i masovnih utapanja, jer su policajci bacali demonstrante u Seinu .Masakr je bio namjeran, što je potkrijepio povjesničar Jean-Luc Einaudi, a Papon je 1998. osuđen, ali za zločine protiv čovječnosti zbog svoje uloge pod Vichyjevim kolaboracionističkim režimom u vrijeme Drugog svjetskog rata. Službena dokumentacija i izvještaji pariške policije sugeriraju da je Papon osobno upravljao masakrom. Četrdeset godina poslije, 17. listopada 2001. Bertrand Delanoë, socijalista i gradonačelnik Pariza, postavlja ploču u znak sjećanja na masakr na Pont Saint-Michel, a Paris Métro stanica u izgradnji u Gennevilliersu dobit će ime 17. listopada 1961. u znak sjećanja na masakr.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron je u subotu, 16. listopada 2021. osudio neoprostive zločine Republike, punih šezdeset godina od pokolja alžirskih prosvjednika i prvi je predsjednik te zemlje koji je odao počast žrtvama na mjestu stradanja.
Događaji su dokumentirani nizom fotografija, od kojih su mnoge i grafičke. Nakon 17. listopada, ekipa okupljena oko Audinova odbora i Manifesta 121. shvatila je potrebu bilježenja svjedočanstava preživjelih, a jedan od čelnika odbora, povjesničar Pierre Vidal Naquet tada prihvaća ideju Jacquesa Panijela o snimanju filmskog testamenta, u tajnosti. U početku je bio zabranjen, a tek 1973., nakon štrajka glađu filmaša i bivšeg borca pokreta otpora Renéa Vautiera zbog filmske cenzure, Oktobar u Parizu konačno je prikazan u Francuskoj. Unikatan i iznimno vrijedan povijesni dokument snimljen je u nesigurnim materijalnim okolnostima i posvećen je borbi za nacionalno oslobođenje od kolonijalizma.
Film traje sati i pol, snimljen je na francuskom i arapskom, s titlovima na engleskom jeziku. Uvodnu riječ će održati novinar i bivši ambasador RH u Alžiru Mirko Bolfek, rođen 1939. u Kraljevu, diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, profesionalni novinar na TV Zagreb; gdje je od 1969. bio komentator, urednik te glavni i odgovorni urednik Informativno-dokumentarnog programa, pa dopisnik Tanjuga iz Beča, zatim iz Bruxellesa, objavljivao publicističke radove o reformi školstva, alžirskoj i portugalskoj revoluciji te o povijesti omladinskog pokreta u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Film Oktobar u Parizu bit će prikazan u četvrtak, 21. listopada, u okviru programa Hall of Fame–vodič kroz povijest dokumentarnog filma koji predstavlja najznačajnije dokumentarce koji su inovativnim pristupom utjecali na razvoj dokumentarizma.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com