Član Autorskog studija - fotografija, film, video Ivan Kovač rođen je 1969. godine u Zagrebu, u kojem i danas živi i radi, a studirao i diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti, odjelu filmskog i televizijskog snimanja. Zaposlen je na Hrvatskoj televiziji, ostvario niz snimateljskih zadataka s raznim redateljima, a posebno se strastveno bavi fotografijom te je autor desetak samostalnih odnosno sudionik više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Među ostalim motivima posebno voli trešnjevačke ulice i općenito zagrebačku periferiju, s jednakom ljubavlju portretira stanovnike zabačenih sela ili odlazi u prirodu, tražeći u njoj mir i svojevrsno pročišćenje. No, dugo se pamti i samostalna izložba o Poljskoj, ostvarena prije nekoliko godina, u kojoj je pokazao fini, autorski posve iznijansiran, umjetničko-dokumentaristički pristup jer je pošao od vizualno zanimljive konstelacije kojoj je potom, zahvaljujući svom artističkom osjećaju te suverenom razumijevanju metiera, dao specifičnu poetsku auru. Njegove crno-bijele fotografije najčešće opisuju kao klasične u svojoj mirnoći, odmjerene i suzdržane te u isto vrijeme majstorski izvedene. Bez obzira jesu li nastale usred neke urbane sredine ili u dalekoj prirodi, djeluju svakodnevno, ali istodobno i neponovljivo, realno, ali i pomalo nestvarno. No, uvijek nadasve rječito i uvjerljivo progovaraju o vizualnom i sadržajnom potencijalu što ga u sebi može sadržavati i neki najobičniji trenutak.
Photo by Luka Stamać
Na netom otvorenoj izložbi je niz pejzaža u širokom potezu od Dolomita preko Dinare i Durmitora, pa sve do Dunava. Jedna je od značajki da niti na jednoj nema ljudi (osim nenametljivih znakova ljudskih aktivnosti, poput napuštene čiklje nasukane uz obalu), čak ni životinja, tek šumsko i drugo raslinje, čvornovata stabla maslina, mistično svjetlo koje se u šumi probija između drveća obavijenog maglom, rijeka i zadnji suhi listovi na zimskim granama. Život, iako sve neodoljivo podsjeća na umiranje.
Teoretičari koji se bave fotografijom često naglašavaju njen likovni izričaj koji, poput filma ili videa, u tretiranju nekog motiva i(li) događaja može imati naglašeno objektivan, ali i izrazito subjektivan autorski pristup, pri čemu je za očekivati da više objektivnosti treba biti kod dokumentarnih fotografija, a subjektivnost više dolaziti do izražaja kod umjetničkih. No, ne slažu se svi oko pitanja gdje su granice između ova dva fotografska žanra i je li ih moguće precizno i egzaktno razlikovati? Profesor Krešimir Mikić tvrdio je kako pri promatranju neke fotografije prvo zamijetimo kompoziciju, autorski namjerni sklad ili nesklad te da je spoznaja o tome koliko je fotograf svjestan kompozicije pri fotografiranju ili to uočava tek kad vidi snimljenu fotografiju, potpuno nevažna. Autor vjerojatno ima oko za kompozicijska rješenja te o tome niti ne razmišlja, jer je to dio njegove nadarenosti, njega i njegove stvaralačke osobnosti. To se baš dobro vidi i osjeti na fotografijama Ivana Kovača.
Ovu je izložbu fotografija ostvario koristeći se tehnički vrlo zanimljivim panoramskim foto aparatom (filmski) Noblex pro 6/160 U. Samostalnu su izložbu naslovljenu Zagubljen u šumi organizirali Zagrebački foto kino savez i Autorski studio -. fotografija, film, video, postavljena je u Galeriji Vladimira Horvata na Trgu žrtava fašizma 14 u Zagrebu, koju vodi Jadranko Baturić, dipl. ing., otvorena je 29. rujna, a traje do 13. listopada 2021. godine. Postav izložbe i tehničku pripremu potpisuju Luka Stamać i Milan Bukovac.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com