Ernest je prvi film vidio u dobi od šest godina, a od početka je bio zapanjen podjednako crno-bijelim slikama na platnu i onom bijelom trakom svjetla, iznad glava gledatelja, pa se zapitao odakle ta svjetlost kreće, okrenuo se na drvenome stolcu novogradiškoga kina i ostatak projekcije proveo promatrajući svjetlost. Otac je bio pedantni Slovenac i vrstan stolar, pa je od njega naslijedio strpljivost i minucioznost, a vedri temperament i vječiti blagi osmijeh na licu od mame, Mađarice koja se brinula o četvoro djece, mužu i domaćinstvu. Kad je trebalo krenuti u bijeli svijet odabrao je Kinematografsku školu u Zagrebu i od 1949. postao polaznikom zadnje generacije, na snimateljskom odsjeku te ju uspješno završio 1953. Uz filmsko stvaralaštvo zanimale su ga i druge lijepe stvari pa se tako upisao i na studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1957. godine radio kao snimatelj crtanih filmova u Zagreb filmu, a idućih desetak u Dubrava filmu i Jadran filmu, kao snimatelj i majstor trika. Snimio je veliki broj crtanih i kolaž animiranih filmova, od Cowboy Jimmya i Čarobnih zvukova Dušana Vukotića, preko Susreta u snu, Premijere i Na livadi Nikole Kostelca, ukupno više od stotinu. Godine 1958. snimio je film redatelja Ive Vrbanića Romeo i Julija, kao prvi crtani film u cinemascope tehnici sačinjen u bivšoj Jugoslaviji.
Mogao je satima raditi posve sam, nije mu trebalo društvo ni sugovornici, iako nije imao ništa ni protiv njih. Od 1968. do 1972. godine bio je slobodan filmski radnik i dio tog vremena iskoristio za specijalizaciju u Rimu i Parizu. Nudili su mu i da ostane tamo, a zvali su ga i kasnije, iz Njemačke i drugih zemalja, no nekako se nije mogao odlučiti i otići. Od 1972. do 1993. godine radio je kao trik-majstor i filmski tehnolog u Filmoteci 16. Kao trik snimatelj bavio se veoma uspješno i specijalnim efektima, u filmovima Skopje 63 (1964.) i Čovjek koga treba ubiti (1979.) Veljka Bulajića, odnosno Izbavitelj (1976.) i Tajna Nikole Tesle (1980.) Krste Papića te Okupacija u 26 slika (1978.) Lordana Zafranovića. Bio je i glavni snimatelj prvih hrvatskih dugometražnih crtanih filmova redatelja Milana Blažekovića Čudesna šuma (1986.), Čarobnjakov šešir (1989.) i Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1997.). I to je bio veliki izazov, ispit strpljenja, upornosti i znanja. Znalo se već unaprijed da samo Erni sve to ima i opet se pokazalo da je izbor bio pravi. Snimio je i režirao dva dokumentarna filma o keramičarki Ljerki Njerš, Umjetnost gline i vatre koji je 1982. godine nastao tehnikom animacije, kvadrat po kvadrat, a 2005. Keramika i slikarstvo s ljubavlju.
Gospodin Gregl imao je jedinstveni dar, za razliku od mnogih drugih i donekle sličnih entuzijasta bio je svjestan ograničene mogućnosti spoznaje drugih o stvarnim dometima svog stvaralaštva, pa nije davio pričama o izazovima s kojima se sretao i načinima njihova rješavanja. Od početka devedesetih bio je stalni suradnik Hrvatske kinoteke kao filmski tehnolog i filmski restaurator, na realizaciji projekta Zaštite i restauracije Nacionalne filmske zbirke. Ernest Gregl je bio jedini pravi filmski restaurator u zaštiti hrvatske filmske baštine.
Snimatelj i majstor trika, tehnolog i restaurator, redatelj i filmski zaljubljenik Ernest Gregl dobitnik je Nazorove nagrade za životno djelo, koja mu je uručena 2001. godine, a 2008. postaje i dobitnikom Nagrade za životno djelo ASIFE Hrvatske, za snimateljski i autorski rad, te za revitalizaciju i čuvanje filmske baštine. Na poticaj profesora Ante Peterlića napisao je i brojne natuknice, kao stručni suradnik JAZU, kod realizacije Filmske enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže, a dvije je godine, početkom sedamdesetih, bio predavač na Ljetnoj filmskoj školi u Trakošćanu, gdje je predavao tehniku snimanja i tehnologiju filma.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com