Varaždin je bio sjedištem Hrvatskoga kraljevskog vijeća, koje se smatra prvom modernom hrvatskom vladom, a osnovala ga je kraljica Marija Terezija (1717.-1780., rođena i umrla u Beču, češka i ugarsko-hrvatska kraljica te austrijska nadvojvotkinja) u nastojanju da smanji preveliki utjecaj hrvatskog i ugarskog plemstva i ojača svoju apsolutističku vlast, odnosno glavnim hrvatskim gradom tek devet godina, od 1767. do 1776. (što bi numerolozi rekli na to!?), a onda se umiješala sudbina u vidu nekog četrnaestogodišnjeg dječaka iz Sračinca i jedne svinje. Svinja je krenula prema dječaku misleći valjda da je u kanti koju je nosio napoj, a ne čista voda, on se uplašio i počeo bježati pa mu je iz usta ispala cigara koju je navodno pušio da ublaži zubobolju (ccccc, pušenje je zbilja štetno!) i zapalila hrpu sijena i tako je 25. travnja 1776., točno u podne, buknuo veliki požar koji je trajao sve do sutradan. Izgorjelo je četiri stotine kuća, plemićke palače, crkve i samostani, a grad je izgubio standarde za sjedište vlade koja je tako preseljena, opet odlukom Marije Terezije, u Zagreb.
Da nije bilo te svinjske legende tko zna kako bi izgledala povijest grada i zemlje. Varaždin bi svakako bio puno veći i na svaki način moćniji, ali bi možda bio manje slikovit i šarmantan? Stanovnici bi svakako bili užurbaniji, tko zna bi li bili sretniji? Puno bi toga dobili, ponešto sigurno izgubili, a život bi im svakako bio drukčiji. Na ta bi pitanja svatko mogao dati svoje odgovore ili mišljenje, ali se činjenice o svinji i požaru opet ne bi promijenile.
Uz bezbroj ostalih podataka o burnoj prošlosti, vrijedi napomenuti kako je gradski grb potvrdio još kralj Matija Korvin, daleke 1464. godine, i od tada se nije bitno mijenjao, da je gradska vijećnica sagrađena 1523., doduše ne u današnjem obliku te kako je varaždinska Građanska garda osnovana još 1750. godine, a s prekidima djeluje i sad.
Birajući novo sjedište Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić, poslije Šibenika, Trakošćana, Varaždinskih Toplica, Čakovca i Krapinskih Toplica, vodilo se računa o mnogim parametrima, od smještajnih kapaciteta, udaljenosti od Zagreba, jer je zbog niza obaveza i aktivnosti predavača, voditelja radionica ali i polaznika, važno da su prometne veze što bolje, popratnih sadržaja pa naravno i cijena, raširenosti filmske kulture i sadašnjeg, pa onda i mogućeg i željenog broja filmaša u svakom pojedinom kraju (primijećeno je da je održavanjem ŠMK u nekoj sredini znatno narastao broj onih koji se aktivno bave filmom, ali i šire filmsku kulturu, posebno među mladima), jer od svakog od ovih segmenata i njihove cjeline ovisi i odaziv polaznika te u krajnjoj liniji i uspjeh svake pojedine Škole.
Jedan od bitnih razloga za odabir Varaždina je i to obilje znamenitih ljudi i događanja, povijesnih tragova i uspomena, slikovitih kutaka, romantičnih zakutaka, iznenađujućih i skoro nevjerojatnih priča i legendi, pravoga života i ljudi te maštovite zbilje. Neiscrpan izvor inspiracije mnogim polaznicima Škole, u radionicama fotografije, dokumentarnog filma, radijske ili televizijske reportaže, ali i scenarija, igranog i animiranog filma, i drugima.
Pa se valja nadati kako će rastanak u subotu biti tek privremen i obećavajući, da ćemo već za godinu dana opet biti ovdje.
I da s pravom možemo reći do viđenja, na 24. školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić, od 18.. do 28. kolovoza 2022., u Varaždinu!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com