Ovaj Revijalni ponedjeljak donosimo vam razgovor s Antonom Mezulićem, autorom dokumentarnog filma Melem na rane koji je na prošlogodišnjoj Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva osvojio drugu nagradu.
Film prikazuje Dinu i Zoranu, krhke pojedince s dosta traumatičnim zaleđem. No zajedno su uravnotežena cjelina koja neprestano uči kako zaliječiti svoje rane povjerenjem i toplinom na koje prije nisu mogli računati. Melem na rane prikazuje kako ovaj osebujan bračni par zajednički pronalazi snagu oduprijeti se teretu njihova djetinjstva. Emotivni ožiljci koje iz njega vuku tragovi su njihove prošlosti, ali i afektivni zalog za izgradnju mirnije sadašnjosti.
Anton je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 2013. godine, a 2017. upisao je diplomski studij Filmske i TV režije, smjer dokumentarni film na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti.
Pročitajte kakvu je ulogu u njegovu filmskom stvaralaštvu imalo novinarstvo, odakle mu želja da tekstove pretvori u pokretnu sliku te što ima u planu za svoj prvi dugometražni film! Čitajte rubriku Revijalni ponedjeljak te budite ukorak s nama u praćenju putovanja filmova nagrađenih na prošlogodišnjim revijalnim i festivalskim izdanjima!
1. Kako je počela Vaša ljubav prema filmu?
Svoj odnos s filmom razvijao sam još kao mali. Moja je baka vodila videoteku, pa bih kod nje u posjetu imao neograničen pristup filmovima. Vjerojatno je u tom periodu nastala želja da i sam jednom nešto snimim. Na novinarstvu sam prvi put dobio priliku isprobati pravu kameru, naučiti ponešto o montaži, i to me odmah uvuklo u snimanje. Sve manje sam izlazio na ispite, a sve više provodio vrijeme u podrumu Televizije Student. Bio mi je to super period, upoznao sam genijalne ljude i imao priliku pokušavati, griješiti, učiti. Ali prvi pravi doticaj sa snimanjem filma imao sam na zadnjoj godini novinarstva, kroz sudjelovanje u projektu Neovisna lista oportunista. To je bilo nezaboravno iskustvo s ekipom koja me uvela u snimanje dokumentarnog filma i naučila kako izgurati ideju do kraja, iako se ta ideja u nekim trenucima može činiti uzaludnom ili suludom. Valjda se to može nazvati ljubavlju, ta mogućnost da dugo ustraješ, unatoč svim nesigurnostima, problemima i dugotrajnom procesu.
2. Kako Vam je bilo sudjelovati na prošlogodišnjoj online Reviji te kako uspijevate organizirati snimanja za vrijeme pandemije?
Moram priznati da mi je žao što mi je prvo sudjelovanje na Reviji bilo u online izdanju. Sigurno bi iskustvo bilo cjelovitije da smo se okupili uživo, no opet bolje i tako nego da nije bilo ničega. Sviđa mi se format Revije, posebno dio žiriranja na kraju. Po prvi put sam imao priliku čuti stručno mišljenje o nekom svom filmu. Osim toga, s obzirom na konkurenciju, jako sam ponosan na osvojenu drugu nagradu. A super izgleda i plaketa koju sam dobio kao priznanje.
3. Kako birate ideje za film?
Nemam neku formulu pri biranju ideja za film. Uglavnom proizlaze iz životnih situacija. Prva dva filma krenuo sam snimati nakon što sam o tim temama pisao kao novinar, pa sam kroz praćenje tih priča dobio želju da o tome snimim i film. Ali intimna priča u filmu Melem na rane potpuno je pak drugačija i veže se za osobniji dio mog života. Kroz snimanje želim detaljno i duboko istražiti ono što me intrigira u mojoj svakodnevici.
4. Kako napreduju Vaši ovogodišnji filmovi? Hoćete li i ove godine prijaviti svoj film na Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva?
Trenutno radim na svom prvom dugometražnom filmu Cordon, priča je to o dvama nacionalno podijeljenim nogometnim klubovima koji u malenom gradiću dijele zajednički stadion. Dugo već pripremamo projekt i u proljeće krećemo sa snimanjem. Zbog situacije s pandemijom dosta je stvari klimavo, ali pri snimanju dokumentaraca svakako je teško predvidjeti što će se sve dogoditi, pa je svakako najbolje imati pripremljen plan i biti spreman mijenjati ga. S tom idejom ulazim i u ovu priču. Za razliku od prijašnjih projekata, ovaj put barem imam dobro razrađen plan. Ali taj projekt neće biti za ovogodišnju Reviju. Možda nastane nešto drugo do tada, ali nemam još ništa konkretno, pa nema smisla bilo što najavljivati. U svakom slučaju, nadam se da ću što prije ponovno sudjelovati na Reviji.