Pavlica Bajsić Brazzoduro dugo je u sebi spremala Hoerspiel, ali sve do jeseni 2013. nije imala autorske hrabrosti za njegovo ostvarenje. A to je bio iskreni iskorak u javnost, kao izraz prave potrebe, onog što vam ne da mira. Radio danas nije po ničemu atraktivna tema, potpuno je asinkrona s vremenom i u početku su ona i cijela ekipa mislili da rade predstavu samo za sebe i vrlo uski krug ljudi koje bi priča o radiju mogla zanimati. U tom je trenutku, kad je sve počelo, imala već osamnaest godina staža u raznim aktivnostima, od dramaturškog rada u kazalištu, najviše u Teatru Exit na samom početku, suradnje na radiju u svim vrstama programa, od šegrtice do urednice. A drugi dio kolovoza tog ljeta uoči početka provela je i kao voditeljica specijalizirane radionice za radio dramu, na petnaestoj Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić, u Čakovcu.
Strast prema oba medija naslijedila je u ranom djetinjstvu, jer je majka Neda Mamilović Bajsić bila perspektivna glumica koja je zbog teške bolesti vrlo rano prekinula karijeru, a otac Zvonimir Bajsić svojevrsna duša umjetničkog radija, vodeća iskra inovativnosti ne samo na područjima bivše Jugoslavije nego i u svijetu, pjesnik radijske umjetnosti. Pamti i studije u kojima je tata s kolegama ton-majstorima tjednima posvećeno montirao svoje dokumentarne radio-drame, pa je to pokušala prenijeti i u Hoerspiel. Sve ju je to vodilo ka studiju dramaturgije, ali je i upisala i apsolvirala i Filozofski fakultet, studij češkog jezika i književnosti i etnologije.
A onda je 1995. vidjela oglas za vanjskog suradnika na radiju.
Pokojni Ante Perković napisao je kako je Hoerspiel predstava za ljude koji su zasićeni tim odvratnim playlistama i suludo nabrijanim kokainskim radijskim voditeljima, koji su užasno dobro raspoloženi, sve je super i jao, jao deru se strašno na mikrofon... To je strahovito bitno da ljudi čuju da radio to nije. To je kao neka degeneracija, neki užas. Kao kad bi ljudi rekli da je film isto što i Big Brother i Farma, bez da vide Orsona Wellesa i Krešu Golika, što je dio opće kulture.
Ansambl Hoerspiela čine glumci, glazbenici, radijski autori, ton majstori i majstor svjetla, svi oni koji su potrebni da bi nastao program koji se odvija uživo pred očima kazališne publike. Među njima su Jelena Miholjević, Sven Medvešek, Ivana Starčević, Matija Antolić, Ljubica Letinić, Dino Brazzoduro, Nina Bajsić, Ivan Zelić/Ivor Plužarić/Dalibor Piskrec i Marino Frankola uz snimke glasova Ante Perkovića i Zvonimira Bajsića. Perković bi rekao da su se neki od njih tek upoznali na Hoerspielu, ali su se svi bavili radijem i htjeli da radio bude prostor istraživanja, neki prostor slobode i prostor gdje zvuk dobiva svoje puno izražajno bogatstvo.
U međuvremenu je ostvarena i njemačka verzija Eter nad Berlinom, započeo Plan za bijeg, kao ciklus malih radiofonijskih izvedbi u suradnji RadioTeatra s Multimedijalnom kolibom, uspostavljena suradnja s Darkom Rundekom, započele pripreme malog Hoerspiela, priča o radiju za najmanju publiku, a u ponedjeljak navečer je na krovnoj terasi zagrebačkog Ribnjaka, uz poštivanje epidemioloških mjera, izveden program svečanog otvaranje novog ciklusa Plan za bijeg, koji već osmu godinu zaredom, u suradnji s Multimedijalnom kolibom, realiziraju umjetnici iz različitih disciplina, po prvi put odabrani putem natječaja, koji nema reprize, stvaran srcem i s puno truda u nemogućim situacijama, s gomilom kilometara i testova u nogama - samo na taj dan u vašem gradu, u kojem su nastupili Nina Bajsić trio s mini koncertom, ostvarena je polusatna radiofonska predstava Bajsove vrpce sa Svenom Medvešekom kao glumcem, Marom Marketom kao pijanistom i Dinom Brazzodurom na zvučnim krajolicima te mini koncert novog suradnika, beogradskog kantautora i slikara Nenada Marića poznatijeg pod pseudonimom Kralj Čačka, koji je pobijedio na prošlogodišnjem RadioTeatrovom natječaju.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com