Večeras i sutra, 24. i 25. ožujka 2021., u kinu Tuškanac se mogu premijerno vidjeti četiri slavna dokumentarca autora Lionela Rogosina, jednog od rodonačelnika američkog nezavisnog filma pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Na programu su njegov prvi film, dokufikcijski crno-bijeli cjelovečernji U Boweryju (1956), koji je i prvi američki film dobitnik Velike nagrade za dokumentarac na filmskom festivalu u Veneciji i filmske nagrade Britanske akademije, o siromašnoj radničkoj četvrti na Manhattnu, u New Yorku, čiji stanovnici često traže utjehu u alkoholu i Vrati se, Afriko! (1959), primarno namijenjen otkrivanju afričke glazbe i s nastupom Miriam Makebe (1932.-2008.), tada malo poznate, a kasnije slavne južnoafričke pjevačice, glumice i borca za ljudska prava, kojoj je Rogosin omogućio bijeg iz Južnoafričke Republike podmićujući nadležne službenike, a zatim ju i financirao u prvim godinama boravka i karijere u Europi i USA, o pripadniku južnoafričkog plemena Zulu koji odlazi u Johannesburg ne bi li se zaposlio u rudniku zlata i tako prehranio obitelj, pa se suočava s bešćutnom birokracijom koja ruši njegove snove o boljem životu, s kojim je osvojio nagradu kritike u Veneciji, odnosno kompilacijski Dobra vremena, stara vremena (1966), za kojeg je materijale skupljao u prvoj polovici šezdesetih godina,. u kojem se snimke ratnih užasa, koncentracijskih logora i eksplozija atomskih bombi isprepliću s prizorima iz high societyja, a često je prikazivan na američkim sveučilištima u vrijeme Vijetnamskog rata te Crni korijeni (1970), boja, cjelovečernji, koprodukcija Švedske, USA i Zapadne Njemačke, o iskustvima sredovječnih crnih stanovnika i njihovom životu u Americi.
Lionel Rogosin je rođen 1924. u New Yorku, a umro 2000. godine u Los Angelesu. Bavio se političkim filmom, dokufikcijom inspiriranom talijanskim neorealizmom i radovima Roberta Flahertyja. Bio je jedinac tekstilnog industrijalca i filantropa Israela Rogosina što mu je omogućilo studij na sveučilištu Yale, s temeljnom namjerom da naslijedi oca u tekstilnom poslu, ali je poslije vojnog roka u američkoj mornarici, za vrijeme Drugog svjetskog rata, proveo neko vrijeme u Istočnoj i Zapadnoj Europi te Izraelu, odnosno 1948. u Africi. U očevoj tvornici je radio do 1954., a istovremeno stjecao prva filmska iskustva snimajući 16mm Bolex-icom. Brinuli su ga rasizam, nacizam i imperijalizam, a sudjelovao je i u snimanju filma Out (1957) o mađarskim izbjeglicama, u produkciji Ujedinjenih naroda. Posvetio se promociji mira, borbi protiv nuklearnog rata te apartheida, koji mu je bio posebna meta.
Rogosin je 1965. osnovao Impact Films (djelovao do 1978.) preko kojeg je distribuirao mnoge političke i filmove nezavisne produkcije, a iste je godine uz pomoć mnogih, između ostalih i Bertranda Russella, u kolovozu i prosincu 1965. organizirao proteste britanskih odnosno europskih umjetnika protiv Vijetnamskog rata.
Snimio je i kratke, niskobudžetne filmske komedije Oysters Are in Season (1966) i How Do You Like Them Bananas? (1966) te ozbiljne Black Fantasy (1972), Woodcutters of the Deep South (1973) o suradnji bijelaca i crnaca i kratki Arab Israeli Dialogue (1974), pokušaj stvaranja povoljne atmosfere za razgovore suprotstavljenih strana, a posebno palestinskih pjesnika i izraelskih novinara.
Nastavio je razvijati nove ideje i filmske projekte poput filma o Navajo Indijancima, policijskoj brutalnosti, Paulu Gauguinu ili glazbenoj priči o djeci s ulica Brazila, ali nije više uspijevao sakupiti dovoljno novca za njihovu realizaciju. Više su ga cijenili europski kritičari i drugi nezavisni autori u Americi, ali mu nisu pomagali u nastavku rada. Preselio je osamdesetih u Englesku i nastavio pisati, a zbog narušenog zdravlja se koncem devedesetih vratio u Los Angeles.
Cijena ulaznica je 25 kuna, a njihov broj ograničen zbog pandemijskih uvjeta.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com