Presudna je bila činjenica da su Marinkovi roditelji imali VHS kameru kojom su bilježili sve važnije događaje u obitelji i u mjestu. Ili, da je mali Marinko, još na početku osnovne škole, bio fasciniran tom kamerom i otkrivao njene mogućnosti. A posve sigurno i polazak u peti razred OŠ Antuna i Stjepana Radića u Gunji i upoznavanje s profesorom hrvatskog jezika, velikim Josipom Krunićem, kasnijim dobitnikom državne Nagrade Ivan Filipović za životno djelo u području osnovnoga školstva. Od 1973. do umirovljenja Krunić je bio voditelj literarno-novinarske družine, začetnik radijskog i televizijskog novinarstva u Gunji, a od 1995. kreator i voditelj multimedijskog Studija kreativnih ideja Gunja-SKIG-a. Sedmoro članova SKIG-a postali su studenti Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, a među njima je bio i Marinko. Prije toga je u SKIG-u snimljeno pedesetak kratkometražnih, igranih, eksperimentalnih i dokumentarnih filmova, dobiveno mnogo međunarodnih i domaćih nagrada, a njihovi filmovi, radijske i televizijske emisije su uvršteni i u nastavni plan i program. Krunić je bio i voditelj Županijskog stručnog vijeća za izvannastavne aktivnosti za srednje škole, učitelj-mentor, dobitnik UNICEF-ova priznanja za izniman doprinos u razvoju filmskog stvaralaštva djece i mladih te priznanja Delegacije Europske unije za film koji promiče humanitarni i volonterski rad djece i mladih.
A Marinko je bio uključen u dobar dio ovih aktivnosti, u osnovnoj školi snimao s kolegama dosta filmova i išao na razne filmske revije i radionice. Kao kruna tog rada na kraju osmog razreda je 2008. bio odlazak na desetu Školu medijske kulture. Prve godine je (sudbinski?) bio na snimateljskoj radionici kod Borisa Poljaka gdje je prvi put imao priliku raditi s profesionalnom opremom i počeo razumijevati neke tehničke stvari vezane za snimanje, od dubinske oštrine, balansa bijele boje, promišljanja kompozicije kadra do kako to djeluje na film kao cjelinu. Svi su ga te godine zapazili kao izuzetno vrijednog i strpljivog radnika koji na užarenoj terasi Varaždinskih Toplica najprije namota sve one kablove i sredi opremu, pa tek tada odlazi na ručak ili odmor. Zanimljive su mu bile i analize filmova koje bi svaku večer gledali, a ujutro o njima razgovarali. I za vrijeme srednje škole ostao je privržen SKIG-u i nastavio ići na ŠMK iduće četiri godine, kao polaznik radionica za montažu, postprodukciju zvuka, dokumentarni film i digitalnu fotografiju.
To mu je sigurno dosta pomoglo da upiše zagrebačku ADU, smjer snimanje i nastavi se profesionalno baviti filmom. Radio je i kao televizijski snimatelj, odnosno kao montažer, snimatelj i redatelj na cijelom nizu filmova, među kojima je i kratkometražni glazbeni dokumentarac Punčke, u kojem s kolegom Filipom Meštrovićem potpisuje montažu, kameru, scenarij i režiju, srednjometražni dokumentarni studentski Doplovit će Rex redatelja Josipa Lukića, ili Južno voće i Majči opet Josipa Lukića, a dokazao se i kao glumac, posebno u komedijama ili karakternim ulogama. Prošle je godine snimio i svoj prvi cjelovečernji film, Glas redatelja Ognjena Sviličića.
Na poziv Damira Čučića nastavio je dolaziti na ŠMK i nakon srednje škole, kao njegov asistent u radionici eksperimentalnog filma. Osim znanja, na ŠMK je stekao i puno prijatelja, jer iako je atmosfera većinom radna nađe se vremena i za druženje. Žali što posljednje dvije godine nije sudjelovao na Školi jer su mu se termini preklopili s rokovima snimanja, ali veselilo bi se već ove godine vratiti i vidjeti stare te upoznati neke nove zaljubljenike u film.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com