Svečanošću i promocijom monografije 50 godina studija snimanja 1969. – 2019. na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, održanim 29. studenoga, obilježeno je prvih pola stoljeća studija kojeg je osnovao Nikola Tanhofer. Urednik je monografije Silvestar Kolbas, a pojedina su poglavlja napisali Enes Midžić (Studij snimanja od osnutka studija do bolonjske preobrazbe odnosno NikolaTtanhofer), Branko Linta (Bolonjska preobrazba te Diplomski studij snimanja Usmjerenje filmsko i video snimanje), Jelena Blagović/Darije Petković (Diplomski studij snimanja Usmjerenje fotografija) i Deni Šesnić (Diplomski studij snimanja Usmjerenje oblikovanja svjetla). U monografiji su i poglavlja Nastavnici Odsjeka snimanja, Studenti Odsjeka snimanja te Summary, a obogaćena je i brojnim fotografijama.
Nikola Tanhofer (Sesvete, 1926.-Zagreb, 1998.) se počeo filmom baviti amaterski, kao sedamnaestogodišnji član kino kluba, poslije kraće karijere laboranta, tonskog tehničara i snimatelja-reportera debitirao kao profesionalni snimatelj 1949. u igranom filmu Branka Marjanovića Zastava te nastavlja kao snimatelj, između ostalih, filmova Plavi devet (1950), Ciguli Miguli (1952), Sinji galeb (1953), Opsada (1956), a prvi mu je redateljski film Nije bilo uzalud (1957). Već iduće godine radi najuspjelije ostvarenje H-8 (po scenariju Zvonimira Berkovića i Tomislava Butorca), nagrađen Zlatnom arenom. Do 1970., kad snima zadnji film Bablje ljeto, napravio je još pet radova. Objavio je knjigu Filmska fotografija (1981) i studiju O boji (1997), a primio brojna priznanja, među kojima je Vjesnikova nagrada Krešo Golik za životno djelo u filmskoj umjetnosti.
Dekan tadašnje Akademije za kazališnu umjetnost Kosta Spaić pozvao je 1967. Antu Babaju da osnuje filmski odjel, a dvije godine poslije Babaja je pozvao Tanhofera da pokrene odsjek za snimanje i montažu. Prvi su predavači bili Nikola, njegova supruga Radojka i redatelj, kritičar i teoretičar filma Branko Belan.
Na predstavljanju monografije sudjelovala je i Radojka Ivančević Tanhofer, Nikolina udovica, jedna od utemeljiteljica studija montaže na ADU, koja je montirala pedesetak igranih filmova između kojih i Živjeće ovaj narod (1947) te Koncert, H-8…, Rondo, Kad čuješ zvona odnosno TV-seriju Kuda idu divlje svinje.
Brojni su snimatelji ponikli na ADU ostvarili vrijedne karijere kod nas i u inozemstvu, no valja istaknuti da se svih proteklih godina studij snimanja suočava s vječitim problemima nedostatka odgovarajuće opreme, prostora i naravno novca te da će i ubuduće trebati kontinuirano tražiti rješenja ovih problema.
Među nastavnicima i/ili polaznicima Studija snimanja navedenim u monografiji su i mnoga poznata imena poput Velimira Baneka, Branka Bubenika, Tamare Cesarec, Ervina Debeuca, Darka Drinovca, Ivice Hripka, Mateje Ilijašev, Pavla Kocanjera, Silvestra Kolbasa, Vladimira Kovačića, Roberta Kriveca, Marinka Marinkića, Krešimira Mikića, Vladmira Peteka, Darija Petkovića, Dinke Radonić, Vedrana Rape, Luke Stamaća, Vedrana Šamanovića, Dušana Vugrineca i drugih koji su ostavili zamjetan trag i kao članovi kino klubova, predavači ili voditelji radionica na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterelić ili drugim aktivnostima Hrvatskog filmskog saveza.
Monografiju su izdali Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Društvo hrvatskih filmskih redatelja.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com