U subotu, 06.07. u 20.15h u Kinoteci Zlatna vrata održat će se projekcija digitaliziranog i restauriranog filma Kuća na pijesku (1985) Ivana Martinca.
Kuća na pijesku jedini je dugometražni igrani film Ivana Martinca, rijetki primjer modernizma i ranog europskog umjetničkog filma u Hrvatskoj. Stilski prateći sadržaj, film sporim ritmom i čistim, ispražnjenim kadrovima vješto komunicira egzistencijalnu tjeskobu i otuđenost glavnog protagonista. Tom Gotovac nazvao je Kuću na pijesku prije trideset i tri godine filmom XXI stoljeća.
Ivan Martinac (1938-2005), bio je arhitekt, pjesnik i filmski stvaraoc. Od 1958. pisao je pjesme i scenarije, od 1959. montirao, a od 1960. režirao. Svojim povratkom u Split sa studija arhitekture u Beogradu donio je alternativno sagledavanje, koherentno stajalište o filmu kao mediju, živom organizmu s vlastitim zakonitostima i jedinstveno promišljanje uobličeno u vlastiti teorijski diskurs. Martinčev utjecaj, ulogu i značaj danas potvrđuju mnogi autori. Uz pomoć filmskih opservacija o formi – snazi pikštele ili zaljepka i sadržaju – traganju za metafizičkim, lamentacijama o čistoći kadra, ostali autori se uspijevaju osloboditi predrasuda konvencionalnog filmskog žurnalizma, do tada prisutnog među splitskim kinoamaterima, i izgraditi poetski i umjetnički koncipirane filmove. Preko dvadeset godina predavao je na filmskom tečaju Kino kluba Split, a tri su mu izraza bila bitna u objašnjavanju strukture cijelog filma – intenzitetna montaža, filmski “kardiogram” i “toplina” kadra. Iz tog perioda seže pojam Splitske škole filma.
Realizirao je 71 kratkometražni film, te objavio 12 knjiga. Proglašen je majstorom amaterskog (neprofesijskog) filma 1964. Bio je član Hrvatskog društva filmskih djelatnika, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Hrvatskog novinarskog društva i Udruženja hrvatskih arhitekata.
Nakon projekcije u Splitu, planira se projekcija u zagrebačkom Tuškancu, a film će biti dostupan putem linka na službenoj stranici www.ivanmartinac.com.
O filmu iz teksta Tanje Vrvilo:
„Kuća na pijesku montirana je u kvadrat. Uz ovaj često ponavljani credo vizionar čistog filma Ivan Martinac ostavio je mnoštveno izobilje pjesničko-filmskih ključeva za imaginiranje i kontempliranje njenog gustog metričko-metaforičkog tkanja. Autoreferencijalni, labirintski princip ovog filma-poeme izaziva polifone strukturalne i asocijativne uzlete misaonih spektatora. Zaustavimo se u međutrenutku jednog Martinčevog zaljepka, na mjestu sučelja fotograma gdje se, njegovim riječima, nalazi više kinestetičkog naboja nego u samim sličicama. Otkrio nam je u svojim bilješkama o Kući na pijesku da se tu, na prijelazu iz treće u četvrtu sekvencu, nalazi sva nada filma, ako je ima. Kratko vrijeme njezina oslobađanja fiksiraju tri sekunde tišine, između kadrova 174 i 175, od sekvence smrti pri radu naslovljene “Odakle dolazi večer” koja započinje i i završava zvukom ulaska u crvene nabore Rembrandtove Židovske nevjeste, nakon pucnja koji zaustavlja životnu nit Josipa K., do pojave natpisa “Dažd ili sve što se događa nekom događa se svakom” i Jakova K., dvojnika koji preuzima žarište nade filma. Pojedinac nije potvrda nade, sve se događa u odnosu ili procesu, reći će Martinac (…)“
--
Projekt digitalizacije i restauracije realizirao je Kino klub Split u suradnji s Ivanom Vukovićem, KLIK Filmom, Hrvatskim državnim arhivom, Hrvatskim filmskim savezom, a realizaciji projekta doprinijeli su brojni stručni suradnici, među kojima treba istaknuti Andriju Pivčevića, snimatelja filma. Projekt je financijski podržan od strane Hrvatskog audiovizualnog centra. Rad Kino kluba Split podržavaju HAVC, Zaklada Kultura nova i Grad Split.