U petak navečer, za trajanja četvrte festivalske projekcije, u mračnom četvrtom redu kina Sloboda traje tiha, ali prava drama: ona je nesretna, a on je voli, pokušava je maziti, ljubiti, ona se ne brani ali i ne sudjeluje, čini se da je svemu kraj. U subotu, na osunčanoj Tireni, oboje sjaje životom, bliskošću i nadom. Ljubav uvijek pobjeđuje, i mladost i polet, pa ne može biti drugačije niti na sedmom Dubrovnik Film Festivalu.

Tirene su nekada, u XVI. stoljeću i prije, bile galijuni koji su služili više za prijevoz  robe nego putnika, a današnja je trideset metara duga replika, s tri jarbola, prva takva  sagrađena u omiškom brodogradilištu Loger poslije četiristo godina, prema nacrtima iz arhiva dubrovačkog Pomorskog muzeja. I suvremena je tirena od drveta, ali uz jedra, koja danas služe više za ukras, ima motor i moderne navigacijske uređaje, pa se sudionici i gosti DUFF-a na njoj osjećaju i ugodno i sigurno, čak i kad se kapetan, u šali, zalijeće pramcem na kupače koji uživaju u spilji do koje se može stići tek čamcima. Krećemo iz Porata, pa plovimo uz gradske zidine do Lovrijenca, a onda okrećemo prema Lokrumu i vraćamo se.

Razni će gosti i sudionici sedmi DUFF pamtiti po ovom ili onom, prije svega po novim poznanstvima, mogućim prijateljstvima, novim idejama, bogatiji za jedno iskustvo, kako lijepo u katalogu sažima direktorica Dubrovnik Film Festivala Đive Galov, ali svi se slažu da je subotnje krstarenje Tirenom bilo posebno, kao iz snova.

U subotu su održane i tri zadnje festivalske projekcije, pa se stručni žiri povukao da negdje na miru, daleko od znatiželjnih, u burnoj noći odluči tko će i kako biti nagrađen. Ovo burna ne odnosi se na eventualnu žestoku raspravu članova žirija (iako su i takve moguće, a ponekad baš i poželjne, da bi se kroz nju stiglo do pravih i pravednih rješenja) nego naprosto na buru koja je, poslije prva tri festivalska dana ispunjena suncem, toplinom, a za neke i kupanjem, podsjetila da je ljetu ipak kraj.

U subotu je održan i svojevrsni hommage serijalu animiranih filmova (snimljeno ih je čak pedeset i devet!) o profesoru Baltazaru koji ove godine bilježi pedeset godina od nastanka. Filmski kritičar Boško Picula porazgovarao je s poznatim autorom animiranih filmova i ovogodišnjim članom stručnog žirija sedmog DUFF-a Joškom Marušićem, pričalo se i o autorima koji su osmislili Baltazara, i o drugim slavnim likovima iz povijesti animiranog filma, izvođeni su zanimljivi eksperimenti u njegovu stilu, a svi su se zainteresirani mogli fotografirati s profesorom Baltazarom i odmah dobiti fotografiju na dar!

Dovršene su i radionice čiji će rezultati biti prezentirani na završnoj svečanosti koja se održava u nedjelju, u deset sati, u kinu Sloboda. Oko podneva se očekuje i projekcija nagrađenih filmova sedmog DUFF-a.

I tako se polagano, ali neumitno primičemo završetku i sedmog Dubrovnik Film Festivala. U čuvenim kuloarskim razgovorima (a takvi su često sadržajniji, iskreniji i plodonosniji od onih službenih) moglo se tako čuti i kako je sama ideja održavanja ovakvog festivala u Dubrovniku problematična. Naravno, samo zbog toga što je grad i okolica toliko lijep i zanimljiv da silno odvlači pažnju i vrijeme mladih autora, njihovih  voditelj(ic)a i ostalih gostiju i sudionika, jer valja vidjeti i probati baš sve, od gradskih zidina do panorame sa Srđa, od povjetarca na obrazu dok plivaš u moru do bure koja te privije uza zidove kuća dok prolaziš preko Straduna, od Vidrine kuće do bezbrojnih galerija i muzeja, onima koji su prvi put da sve otkriju, onima što su se vratili (i više puta) da se prisjete. I svi da se opet vrate!

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com