Nova sezona serije projekcija filmova iz nacionalne zbirke Hrvatskog filmskog arhiva započela je 20. rujna u znaku zdravlja, prikazivanjem ostvarenja redatelja Kamila Brösslera Dva brata-film o sušici iz 1931. godine.
Dr. Andrija Štampar namijenio je već od 1927., kada je dovršena i useljena žuta zgrada na Zelenom brijegu u Zagrebu, financirana sredstvima Rockefellerove fondacije, Školi narodnog zdravlja, osnovanoj godinu dana prije, posebnu ulogu u zdravstvenom poučavanju naroda, pa se uz plakate, letke, brošure, fotografije i brojna predavanja u tu svrhu koristi i film. U prvo su se vrijeme prikazivali francuski, njemački i američki javnozdravstveni filmovi, a zatim i filmovi nastali u Foto-filmskom laboratoriju Škole. Prvi je snimatelj bio Stanislav Noworyta (1880.-1963,) rodom iz Poljske, a sve ostalo je radio književnik, publicist i američki student kazališta i filma Milan Marjanović (1879.-1955.). Prvi zdravstveno-poučni film Čarobnjaci snimljen je 1928., tehnikom sjena ili silueta, a uslijedili su Campek nevaljalac Mladena Širole, Kako je počela griža u selu Prljavoru, s tridesetak metara animirane sekvence koju je nacrtao akademski slikar Petar Papp te Ivin zub, Macin nos sa sličnom animiranom sekvencom. Uskoro je snimljen i Martin u nebo, Martin iz neba, u cijelosti animirani film dužine tristo metara. Dolazi i do kadrovskih promjena pa filmsku proizvodnju nastavljaju ruski emigranti Anatol Bazarov i ing. Aleksandar Gerasimov, koji je veze s filmom prvo počeo kao glazbeni pratilac projekcija nijemih filmova. Pojavljuju se i Kamilo Brösller, dr. Drago Chloupek te književnik i dramaturg Jozo Ivakić, a s dokumentarnih i animiranih filmova sve se više prelazi na igrane, poput Grešnica, Spasa male Zorice, Zapuštenog djeteta, Pomoći u pravi čas, Ikine sudbine i drugih. Snimani su i putopisni, etnografski i namjenski filmovi. Posebno se ističe Jedan dan u turopoljskoj zadruzi dovršen 1933., poslije višegodišnjeg snimanja u selu Mraclin, koje je bilo dugogodišnji poligon za medicinska istraživanja. Zanimljivo je da je 1960. godine ovaj film osvojio glavnu nagradu na Drugom međunarodnom festivalu etnografskih i socijalnih filmova u Firenci. Najviše se snimalo u razdoblju tridesetih godina prošloga stoljeća, iako su filmovi nastajali sve do šezdesetih, a ukupno ih je snimljeno 165. Procjena je da je filmove ŠNZ u bivšoj Jugoslaviji ali i drugim zemljama, od SAD do Kine, vidjelo oko 25.000.000 gledatelja.
kadar iz filma Dva brata-film o sušici
Crno-bijeli, nijemi i trideset i devet minuta dugi Dva brata-film o sušici naglašeno je teatarskog ugođaja, pa je i podijeljen na činove poput kazališne predstave. Eksterijeri su snimljeni u Mraclinu, a dio interijera u studiju. Priča je o dva brata (onog dobrog glumi sam Brössler) od kojih je jedan vrijedan i ozbiljan, a drugi je alkoholičar i raspikuća. Obojica obole od tuberkuloze (u filmu je iznesen podatak da je oko 80% populacije u to vrijeme bolovalo od te bolesti!), pa alkoholičar i umre, a njegov brat ozdravi, zahvaljujući pojačanoj prehrani, brižnoj higijeni, svježem zraku i liječničkoj njezi. U filmu je niz detalja koji upozoravaju na siromaštvo i neznanje kao preduvjete širenju bolesti, od spavanja cijele obitelji u istom krevetu, hranjenja iz jednog tanjura, nezdravih navika, ali s optimističnim završetkom, ukoliko se usvoje principi zdravoga života.
Program je priredio i o temi uvodno govorio filmski arhivist Mladen Burić, a o filmskoj djelatnosti ŠNZ gledatelje informirala umirovljena profesorica i dugogodišnja (2007.-2016.) ravnateljica Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar dr. sc. Jadranka Božikov.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com