U dvorištu bivše, stare vojne bolnice, u zagrebačkoj Vlaškoj ulici 87, Kolektiv emge kojeg čine mladi entuzijasti, apsolventi i bivši studenti povijesti umjetnosti kojima je cilj djelovanje u različitim područjima kulture kako bi prezentirali raznovrsna aktualna kretanja i potaknuli njihova promišljanja, prezentirao je svoj projekt “Kino 041”, o trenutnom stanju i mogućoj budućnosti nekadašnjih zagrebačkih kinodvorana. Projekt je inicijalno realiziran 2017. godine u sklopu Velesajma kulture, u suradnji sa Studentskim centrom u Zagrebu, a u ovogodišnjem se izdanju na festivalu Design district bavi trenutnim stanjem kina na području dijela Zagreba, Medveščaka. Izložen je pregled arhitekture nekadašnjih zagrebačkih kinodvorana i njihove sadašnje namjene, prije svega korištenjem arhivsko-fotografskog materijala, ali i fotografija i crteža sadašnjeg stanja. Cilj je izložbe skrenuti pažnju na jednu (prošlu) kulturu raznolikog i kvalitetnog korištenja javnoga prostora i aktualne procese promjene gradskoga tkiva i sadržaja. Obuhvaćeno je sedam kina unutar zone održavanja DDZ festivala, a označena su plakatima i drugim podsjetnicima na njihovu prošlost. Plakati sadrže informacije o povijesti svakog pojedinog kina i njegovoj prenamjeni, ali i shematizirani vodič s lokacijama ostalih kina. Dizajnersko-povijesna šetnja kroz kvart potiče na razmatranje društvenog značaja tradicionalnih kinodvorana, ali i suvremene definicije današnjeg korištenja tih prostora.
Photo by M. Gašparović
Design district prvi put ove godine ostvaruje suradnju s Danima hrvatskog filma, pa dijelom izlaze s popratnim programima iz zatvorenih dvorana u otvoreni prostor, i na platnu, postavljenom u prostranom unutarnjem dvorištu stare vojne bolnice u Vlaškoj, projiciraju kratke filmove inspirirane nekim drugim urbanim dvorištima. Program je prikazan 15. lipnja, a selektorica je bila voditeljica izdavačke djelatnosti u HFS-u, umjetnička direktorica Dana hrvatskog filma i filmska kritičarka Diana Nenadić.
Odabrala je eksperimentalno-dokumentarnu Siestu iz 1958. koju je avangardista, najznačajniji autor jugoslavenskog i hrvatskog eksperimentalnog filma, začetnik antifilma i GEFF-a Mihovil Pansini, služeći se pretežno metodom fiksacije određenog ambijenta i postupcima strukturalnoga filma, snimio u Drnišu, kao dvorišni prizor viđen očima žene s jednog drniškog prozora, pa film Tomislava Gotovca 29, snimljen 1967. u Krajiškoj 29, gdje je autor godinama stanovao, a u tom također eksperimentalno-dokumentarnom filmu bavi se prvenstveno dvorišnim fasadama kuća, žbukom, krovovima, drvećem i ljudima na svakodnevnim poslovima te drugim vizualno ekspresivnim detaljima, čime se povremeno odmiče od dokumentarizma prema čistoj vizualnoj glazbi. Film je posvećen Hitchcockovu Prozoru u dvorište po kojem je nazvano cijelo događanje. U selekciji se našlo i Dvorište Saše Podgorelca iz 1993., koji u svojem dokumentarnom studentskom filmu zaviruje u živote nepoznatih stanovnika jednog zagrebačkog dvorišta te Poslijepodne (puška) Lordana Zafranovića, igrani film iz 1967. koji inscenira razne moguće prizore na balkonima, prozorima i vratima mediteranskog dvorišta u kojem ljetna omara budi istodobno eros i thanatos, pa igrani Da je kuća dobra i vuk bi je imao Hane Jušić iz 2015., koja oslikava patologiju jedne prigradske obitelji okupljene na zajedničkom dvorišnom roštiljanju, a završena je dokumentarcem Zorana Tadića Kašinska br. 6 iz 1981., kojim autor bilježi nestajanje jednog starog dvorišta okruženog novogradnjama iz socijalističke epohe, kada je život u unutarnjim dvorištima zauvijek preuzeo život ulice.
Duško Popović
popovidcdusko@yahoo.com