O Branku Belanu danas mnogi ne znaju ništa. Službeni se podaci podudaraju kad je riječ o rođenju, 15. studenoga 1912., u Postiri na Braču, ali za smrt su navedena čak tri datuma, kao da je živio davnih dana, u bespućima poviesnih zbiljnosti, za koje ne postoje nikakvi pisani tragovi, pa jedni kažu da je umro 26., drugi 29. travnja, a treći 4. svibnja 1986., u Zagrebu. Bio je od 1946. godine filmski dramaturg pa redatelj i scenarist, teoretičar filma, filmski i televizijski kritičar (neki od nas još pamte njegov monoton i hrapav glas i pospane oči ispod visokog čela, dok nas uči dobrom filmu), ali i romanopisac i novelist te prvi autor teorijskih filmskih publikacija u nas (roman Kutija od ebanovine, 1960., Scenarij –što i kako, 1960., roman Biografija utopljenice, 1962., zbirka novela Lica otputovala, lica umrla, 1963., kriminalistički roman Obrasci mržnje, 1964., Sjaj i bijeda filma, 1966., romani Tmora, 1967. i Tko će pokucati na moja vrata, 1974., pa prijevodi Životopis utopenej-Vzorce nenavisti, u Bratislavi 1974., Kto zapuka do moich drzwi, Lodz 1976., zbirka priča Gle krasne li paprati, 1978., Sintaksa i poetika filma: teorija montaže, 1979., roman Utov dnevnik, objavljen u Biblioteci naučne fantastike Kentaur, Beograd 1982. kao i tekstovi u Izabranim djelima, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 132, Zagreb 1984.), a po zvanju je bio doktor prava (u Zagrebu, 1936.).

Od 1947. do početka šezdesetih snimio je niz dokumentaraca (Elektrifikacija, Tunolovci i Ribari Jadrana, 1948., Vriština i klasje, 1949., Ne spavaju svi noću, 1951., Istarski puti, 1953., Jesen na otoku Braču, 1957., Europa kampuje na Jadranu, 1958., Vjekovi Hvara, 1959. i Prozori Mediterana, 1960.) te dugometražni igrani film Koncert iz 1954., koji se danas smatra jednim od klasika hrvatske kinematografije i prvim djelom hrvatskoga filmskog modernizma, za kojeg je Hrvoje Hribar ustvrdio da je remek djelo, podjednako bez prethodnika kao i bez nasljednika u našem filmu, vjerojatno nadahnut Građaninom Kaneom. U pisanju scenarija pomogao mu je Vladan Desnica, a snimatelj je bio Oktavijan Miletić. Koncert prividno priča o sudbini jednog klavira i o neutaženoj čežnji tjelesno, klasno i emotivno hendikepirane pijanistice koja čitav život nastoji njime ovladati, no riječ je ustvari o nemogućnosti djelovanja pojedinca u dramatičnim zbivanjima koja su uvjetovana ratnim i političkim mijenama u Hrvatskoj u prvoj polovici Dvadesetog stoljeća. Snimio je 1956. ili 1957. i dugometražni igrani film s partizanskom tematikom Pod sumnjom, a deset godina iza, 1966., kratkometražni  igrani Dobričina. Bio je i autor priče po kojoj je 1955. snimljen slovenski partizanski film Trenutki odločitve u režiji Františeka Čapa.

Objavio je brojne filmske članke u Telegramu (čiji je kasnije bio i urednik), Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku, Filmskoj reviji, Filmskoj kulturi, Kinematografiji i drugdje. Bio je utemeljitelj Katedre za montažu na Akademiji za kazalište i film u Zagrebu (danas Akademija dramske umjetnosti) i glavni predavač do umirovljenja 1979. Prevodio je s engleskog i talijanskog i u drugoj polovici četrdesetih preveo prve filmološke knjige u nas (Renato May, Paul Rotha), a pedesetih i prvi anglosaksonski SF (I.  Asimov). Na Radio Zagrebu emitirano je nekoliko njegovih radiodrama (Jakov u podrumu, 1967., Raj za mrlje, 1969., Farsa o čovjeku od imena, 1976., Pukla grana od orija, 1985.). Prema njegovim predlošcima realizirane su tri TV drame u produkciji Televizije Zagreb, Biografija utopljenice (1965.), Deseti rođaci (1968.) i Nina-nana za Pavlicu (1976.).

Dobitnik je Nagrade grada Zagreba za roman Kutija od ebanovine, prve dodijeljene nagrade Večernjeg lista za kratku priču, nagrade Dušan Timotijević za filmskog kritičara godine, nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na filmu i nagrade SFERA za SF roman godine za Utov dnevnik.

U programu Filmskog četvrtka u HDA 19. travnja su prikazani petnaestominutni crno-bijeli Tunolovci snimljeni 1948., Jesen na otoku Braču iz 1957., Vjekovi Hvara iz 1959. (jedini za kojeg Belan nije napisao vlastiti scenariji) te na kraju ponovo crno-bijeli Mediteranski prozori iz 1960., desetominutni igrani dokumentarac o značaju i ulozi mediteranskih prozora i ljudi koji iza njih žive. Program je priredio filmski arhivist Mladen Burić, a o čovjeku i autoru Belanu s mnogo primjerenog divljenja govorio dr. sc. Tomislav Šakić.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com