Odabir najboljih filmova s Međunarodnog festivala animiranog filma Stuttgart iz 2017. godine predstavljen je u programu koji se sastoji od tri dijela. Prvi je prikazan u sklopu večeri animacije u kinu Tuškanac, u srijedu, 31. siječnja u maloj dvorani kina Tuškanac. Deset odabranih filmova različiti su po tehnici izrade, ali slični po dojmu kojeg ostavljaju na gledatelje, promišljanjima, često i po duhovitosti, socijalnoj osviještenosti i pozivu na kritičko promatranje.
Prikazani su filmovi Our Wonderful Nature - The Common Chameleon autora Tomera Esheda rođenog 1977. u Izraelu, koji je 1995. završio School of Arts High School u Jeruzalemu, a od 2004. do 2009. studirao na Akademiji za film i televiziju Konrad Wolf – Odjelu animacije u Postdamu, Njemačka, snimljen 2016., kao alegorijska priča o kameleonu koji je toliko proždrljiv da gutajući hranu koja mu znači život na koncu umre od halapljivosti ili pojede samoga sebe, pa Impossible Figures and other Stories II. poljske autorice Marte Pajek, rođene 1982. u Kielce, koja je diplomirala na Odjelu grafičke umjetnosti Akademije za lijepe umjetnosti u Krakowu, a u ovom filmu se bavi sudbinom žene koja se umorna vraća s posla i spoznaje da je njen stan u suštini mobilna sredina sastavljena od privida, iluzija i sanja te Branded Dreams Studija Smack iz Nizozemske, nastao 2015., o sveprisutnosti reklama kojima smo svakodnevno izloženi pa počinjemo gusjenice prepoznavati kao zgužvane limenke osvježavajućih pića, a jeleni umjesto rogova imaju otvarače za pivske boce.
Kadar iz filma Impossible Figures and other Stories II.
Vidjeli smo i Untamed danske autorice Juliette Viger iz 2015. godine, o petnaestogodišnjakinji koja živi sa svojim ocem, a on je vukodlak i ugrožava sve oko sebe pa i svoju kćer, ali i samoga sebe te se stalno (i uzaludno) pokušavaju boriti protiv toga, Final Call autorice Sare Barbas iz Portugala, 2016., o nenadanom susretu bivših ljubavnika na aerodromu, koji probudi kod oboje želju za obnovom ljubavi, ali on je već u novoj vezi koju pokušava sakriti od nje, a ona u avionu, nesretna sretne novu simpatiju, Nocturne njemačke autorice Anne Breymann, 2016., Silence Chadi Aoun, Libanon, 2016., s punih petnaest minuta najduži film programa, koji progovara o potrebi za slobodom u društvu (vjerojatno bliskoistočnom, ali je poruka univerzalna) u kojem svi nose maske, a kazne za pokušaje da se bude drugačiji su drakonske, zatim Alphonse Gets Lost francuskih autora Catherine Buffat i Jean-Luca Grécoa, 2016., o mladenačkim istraživanjima, lutanjima i opsesijama, rađen u osebujnom stilu, Big Bag Daniela Greavesa, UK, 2016. i Happy End iz 2015., češkog autora Jana Saska, rođenog 1987. u Pragu, diplomirao klasičnu animaciju na Univerzitetu Tomaša Bate u Zlinu, danas se bavi crtanjem stripova i animiranim filmom, a u ovoj crnoj komediji progovara o skupini lovaca, jednom traktoristu koji ore, o vozaču i lešu koji sve njih nekako spaja, u seriji događanja koja ide od kraja ka početku i konačno se raspliće u happy endu.
Siječanjsku večer animacije u kinu Tuškanac organizirali su ASIFA Hrvatske i Hrvatski filmski savez, a program je bio dostupan zahvaljujući direktoru programa Međunarodnog festivala animiranog filma Stuttgat Thomasu Fellneru. Već u subotu se nastavlja animiranim filmovima za djecu, iz istog izvora, a u veljači je večer animacija u kinu Tuškanac posvećena studentskim odnosno filmovima mladih autora.
O zainteresiranosti ljubitelja animacije možda ponajbolje svjedoči činjenica da su organizatori i domaćini morali sjediti na vrućim i neudobnim radijatorima, jer su sve stolice (uključujući i naknadno donesene) bile zauzete.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com