Prvi je Filmski četvrtak u HDA nakon ljetne stanke, održan 21. rujna, bio posvećen šezdesetoj godišnjici snimanja igranog filma Svoga tela gospodar redatelja Fedora Hanžekovića, a zvijezda večeri je bila glavna glumica Marija Kohn.
Film je 1957. godine snimljen u produkciji Jadran filma, po istoimenoj pripovijetci Slavka Kolara, a prvobitno ga je trebao režirati Ante Babaja, no studio je smatrao da je još nedovoljno iskusan za dugometražni igrani film pa je režiju povjerio Hanžekoviću, koji je prethodno 1951. snimio Bakonju fra Brne, po djelu Sime Matavulja, o mladome momku iz Dalmatinske zagore koji silom prilika egzistenciju pronađe u samostanu te Stojana Mutikašu iz 1954., po romanu Svetozara Ćorovića, o seoskom mladiću koji od sluge postaje gazda, a ubije se kada mu pokušaju oduzeti imanje, koji je na prvom festivalu u Puli iste godine osvojio nagradu publike.
Pokazalo se da će Svoga tela gospodar postati dijelom svojevrsne Hanžekovićeve tematske trilogije o nesretnim pojedincima koje vanjske okolnosti tjeraju na postupke protiv kojih su svom silom, ali im se ne mogu ili ne znaju oduprijeti, i ostati njegovim zadnjim igranim filmom. Priču o mladom Ivi iz Hrvatskog zagorja koji zbog obiteljskih razloga, odnosno zbog miraza mora oženiti šepavu Rožu, neprivlačnu ali bogatu kćer seoskog povratnika iz Amerike, koja sa sobom donosi šivaču mašinu singericu i kravu Pisavu, a Ivek od nje bježi seoskoj udovici Jagi i prkosno izjavljuje da je on svoga tela gospodar pa će spavati s kim hoće, snimio je na 35 milimetarskoj traci Oktavijan Miletić dok je glazbu napisao Fran Lhotka. U 97 minuta upoznajemo ne samo osebujne likove nego i duh vremena i podneblja pa se ovaj izvrstan crno-bijeli film, s pravom uvršten u domaće klasike, učini prepunim bojama.
Film je u Puli osvojio zlatne arene za scenarij i glavnu mušku ulogu Mladena Šermenta te srebrne za film i glavnu žensku ulogu Marije Kohn. Vrijedi napomenuti da je film prikazivan i u Čehoslovačkoj, Finskoj i SAD.
Marija Kohn je sudjelovanjem na projekciji i evociranjem sjećanja na snimanje dala posebnu težinu događanju. Prva joj je filmska uloga šepave Rože bila naravno dosta teška, jer je valjalo savladati zagorski govor, posve različit od njenog dubrovačkog, a pri tome još glumiti hromu osobu na strmim zagorskim bregima. Da je uspjela govore nagrade koje je za ulogu dobila i popularnost koja ju zbog nje prati punih šest desetljeća.
Rođena 1934. na Lopudu, otoku ispred Dubrovnika, gdje se vraća svakog ljeta, u obiteljsku kuću staru gotovo četiri stoljeća, u bogatoj židovskoj obitelji, odrasla bez roditelja, s bakom, pa posve osiromašila, studirala glumu protiv volje obitelji, ipak je postala vrsnom glumicom, zahvaljujući prije svega trudu svog profesora Svena Laste, a uloga u filmu Svoga tela gospodar bile joj je prva filmska i uz one iz filmova Tonkina jedina ljubav (1965), Okupacija u 26 slika (1978), Blagajnica hoće ići na more (2000) odnosno televizijske iz serija U registraturi (1974), Nepokoreni grad (1982), Bitange i princeze (2006) ili Luda kuća (od 2007 do 2010) najpopularnija. Najnagrađivanija je hrvatska glumica, sa stotinjak kazališnih i preko šezdeset filmskih uloga, a od 1999. godine je u mirovini, iako i dalje nastupa.
Program je pripremio načelnik u Hrvatskom filmskom arhivu Mladen Burić, a uvodno je govorio filmski arhivist Juraj Kukoč, dok se najavljeni leksikograf i filmolog dr. sc. Bruno Kragić zbog više sile nije pojavio.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com