Redatelj i scenarist Zlatko Sudović je kao član Kinokluba Zagreb snimio tek dva sačuvana filma, Krka (s Brankom Gavrinom i Tvrtkom Globočnikom) 1954. i godinu dana poslije Trenuci trajanja. Filmom se počeo baviti kao polaznik Kinematografske škole u Zagrebu na kojoj je diplomirao 1949. godine, a studirao je i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pa je i dobar dio njegova opusa posvećen piscima i umjetnosti.
U KKZ je bio aktivniji kao obnašatelj različitih dužnosti. Bio je tajnik kluba 1954., u vrijeme predsjednikovanja dr. Maksimilijana Paspe, nakon Osnivačke (obnoviteljske) skupštine održane 14. listopada 1953., na kojoj je Klub kinoamatera Zagreb promijenio ime u Kinoklub Zagreb, a Sudović je bio u najužem krugu obnovitelja pa se smatrao novim osnivačem KKZ. U vrijeme uređenja klupskih prostorija u Ilici je referent za snimateljske ekipe, a 1956. godine bio je tajnik Organizacijskog komiteta 3. festivala amaterskog filma Jugoslavije, kojeg je organizirao KKZ. Predsjednikom kluba bio je 1958., kada je pokrenuto i klupsko natjecanje koje će se godinama održavati pod imenom Šampionat dr. Maksimilijana Paspe. Idućih je godina član upravnog ili nadzornog odbora, sve do sredine šezdesetih, ali ostaje aktivan i dalje pa je 1974. zasluženo proglašen počasnim članom Kinokluba Zagreb. U klubu se aktivirao i početkom osamdesetih, kada je bio članom predsjedništva. Jedna je od klupskih legendi da je Zlatko Sudović posjedovao najveću arhivu vezanu uz KKZ, koju je ljubomorno čuvao.
![](http://www.hfs.hr/baza/hfs/novosti/20170726_01.jpg)
Poslije amaterske karijere posvetio se poslu dramaturga u Zora-filmu odnosno Jadran-filmu, čime se bavio od 1957. do 1963. Od 1963. godine sve više snima kratke dokumentarne filmove, poput socijalne studije Most (1965), nagrađene na festivalu u Columbusu, Naselje na petom kolosijeku (1966), Jutarnja kronika (1967), Ljudi, godine, more (1968), Divlja stanica Prkos (1969) te Grad ptica u gradu ljudi (1973), gdje kroz lirski pristup obrađuje ekološku temu i za koji je dobio Nagradu grada Zagreba.
Od 1969. radi za Televiziju Zagreb, za koju je režirao više nastavnih i obrazovnih filmova, posebno o književnicima, slikarima i glazbenicima Gustavu Krklecu, Dragutinu Tadijanoviću, Dobriši Cesariću o kojem snima Dugo putovanje Dobriše Cesarića za koji je 1976. dobio nagradu na TV-festivalu u Bledu, zatim Josip Vaništa (1977), Filmski portret Miroslava Krleže (1978), Budni slikar Marino Tartaglia (1979), Orguljaš katedrale Anđelko Klobučar (1988), pa Juri Kaštelanu, Vesni Parun i drugima. Bio je i autor trodijelne zapažene serije Što je film? (1972–73; 1985–87), a uredio je i enciklopedijsko izdanje Zagrebački krug crtanog filma (I–IV, 1978).
Zlatko Sudović je bio i vrijedan sudionik, nerijetko i pokretač društvenih i kulturnih zbivanja, posebno u domeni filma. Bio je među inicijatorima GEFF-a, pobornik razvitka školovanja filmskih kadrova te opće organizacije kinematografije. Dobio je 1987. godine Republičku nagradu tehničke kulture, a svojevremeno je obnašao i funkciju direktora Zavoda za kulturu tadašnje SR Hrvatske.
Visok, markantan i samouvjeren, sa sijedom bradom, doimao se poput kakvog patrijarha filmskog stvaralaštva. I ta mu je uloga dobro pristajala.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com