Tko je bio Josip Broz? Dječarac sa Sutle, koji je gladnoj braći i sestrama kuhao masne svinjske glave? Sin hrvatskog seljaka Franje i majke Marije Javoršek, Slovenke? Bravar koji je u potrazi za poslom obišao dobar dio Austro-Ugarske, učeći istovremeno zanat i osnove odnosa među klasama? Hedonist i bonvivan, koji je šarmirao redom sve, od Pelagije Bjelousove do Sofije Loren? Hrabri vojnik ranjen i zarobljen u Prvom svjetskom ratu i pobjednik u Drugom? Profesionalni revolucionar i svjetski lider nesvrstanih? Ratni zločinac iz pakla ili biblijski osvetnik koji plamenim  mačem brani svoj narod od sila mraka? Jedini lik i djelo s ovih prostora koji je dobio (i još uvijek ima) globalnu prepoznatljivost?

Na projekciji filmova naslovljenoj Josip Broz Tito – filmski zapisi iz nacionalne zbirke Hrvatskog filmskog arhiva, održanoj u četvrtak, 18. svibnja (dva tjedna i trideset i sedam godina poslije njegove smrti (4. svibnja 1980.) ili sedam dana uoči Dana mladosti 25. svibnja, koji je bio godinama službeno slavljen kao dan njegova rođenja 1892. godine, mada se po poznatim podacima ustvari rodio 7. svibnja), prikazani su desetominutni dokumentarni film Maršal Tito u Hrvatskoj iz 1946., u kojem Tito, u tamnoj maršalskoj uniformi sa zlatovezom i bijelim rukavicama, otpozdravlja razdraganim masama ljudi koji ga pozdravljaju na putu vlakom, na krcatim zagrebačkim ulicama i u Kumrovcu gdje priča s nekadašnjim suseljanima koje nudi cigaretama i nonšalantno sjedi na travi, petominutni Car Etiopije u Puli odnosno Kubanska misija na Brionima, Filmske novosti broj 35. iz 1959., u kojima sa svojim vršnjakom Hailem Selasijem, rođenim također 1892., pod imenom Tafari Mekonen, 225-im i posljednjim etiopskim vladarom iz Salamonske dinastije, obojica u bijelim uniformama, ugodno razgovara pod brionskim palmama, a s legendarnim i trideset i šest godina mlađim Ernestom Che Guevarom puši kubanske cigare i pije omiljeni whiskey, jednominutni prikaz Winston Churchill u Splitu, Filmske novosti broj 30., iz 1960., u kojem Tito prijateljski ispod ruke pridržava oronulog britanskog ratnog premijera dok ga vodi na Onasisovu jahtu Christina, pa šest minuta dugi žurnal Hruščov na Brionima, Filmske novosti broj 35. iz 1963. u kojem se može vidjeti sovjetski lider i Staljinov nasljednik i oponent Hruščov u rudarskoj uniformi kako skače preko kože nakon što je u Labinu proglašen počasnim rudarom, a Tito sluša njegov govor držeći ruke u džepovima, i Tito u postradalim krajevima, Filmske novosti broj 4. iz 1962., petominutna storija o Titovoj posjeti Makarskoj i susjednim mjestima poslije katastrofalnog potresa, nakon kojeg je nota bene započela obnova koja je dovela do izgradnje niza hotela i pretvorila cijelu rivijeru u turistički raj, a na kraju dio dokumentarnog filma Lik i život Tita, dug dvanaest minuta iz 1955. godine, koji je mora se priznati bio izuzetno patetičan i servilan i sigurno pridonio ocjenama da se u Jugoslaviji gajio vođin kult ličnosti.

U posve ispunjenoj dvorani Katalozi Hrvatskog državnog arhiva o filmovima, koje je za projekciju odabrao Mladen Burić, uvodno je govorio filmski arhivist i publicist Juraj Kukoč, a poslije projekcije o Titu i značajkama njegova vremena prof. dr. Tvrtko Jakovina, redovni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je između ostaloga ukazao na činjenicu, vidljivu i iz ovih filmova, da se Tito bez obzira na okruženje, okolnosti ili društvo uvijek osjećao posve opušteno i prirodno, svjestan da mu sve to samo po sebi razumljivo pripada.

To je odlika zaista velikih ljudi koji su ostavili traga u svjetskoj povijesti.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com