Milan Bukovac, rođen 1958. u Zadru, autor je brojnih animiranih, dokumentarnih i eksperimentalnih filmova koje je počeo snimati još u dječačkom dobu, a kao snimatelj ili montažer surađivao je i s mnogim kolegama i ostavljao i u tim oblicima stvaralaštva zamjetan trag. Bio je istaknuti član, nekoliko godina i predsjednik Kinokluba Zagreb, a zatim 1992. osnovao Autorski studio-fotografija, film, video. Bavio se animacijom u vrijeme prije kompjutera i crtao hiljade crteža, noću u svojoj kuhinji, kada je to bilo baš teško i zahtjevno, a osvojio s njima brojne domaće i međunarodne nagrade. Među autorima je čiji se radovi redovito uvrštavaju u sve retrospektivne programe domaće filmske avangarde. Osvojio je brojne nagrade i priznanja, od Zlatne medalje UNICA-e 1993. do dva Oktavijana za eksperimentalni film, i drugih. Radi kao snimatelj na HRT-u.
U okviru ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini, kojeg je redatelj Branko Ištvančić, rođen 1967. u Subotici, a srcem u Tavankutu pokrenuo prije nekoliko godina ne bi li približio dva filmska podneblja i ojačao kulturne i druge veze, u subotu, 10. prosinca će se u Art kinu Lifka u Subotici, na Trgu žrtava fašizma 5, Bukovac predstaviti odabirom svojih radova u rasponu od petnaestak godina.
Bit će prikazana četiri eksperimentalna filma, Back home, nastao 1995. godine, koji u nepunih osam minuta pokušava reinterpretirati cijelu povijest čovječanstva, napose kulture, vraćajući nas u magični kadar iz kojeg je sve počelo, pri čijem je nastanku od velike pomoći bio legendarni Drago Doppler, Sonata za Ernesta G iz 1997., koji se prvenstveno bavi problemima i međusobnim odnosima organizacije cjeline, vremena, prostora i paralelnim događanjima, Tour retour 1999.-2000., snimljen 2000. godine, posvećen godini dana koja počinje 15. siječnja 1999., a završava istog datuma godinu kasnije, evocirajući put autora do kioska za prodaju novina te Mind games, snimljen 2003./2004., a posvećen pokojnom prijatelju Darku Verniću Bundiju, TV-redatelju koji je bio poznat po intervencijama u emisije u trenutku njihova emitiranja, a bavio se i dokumentarnim i eksperimentalnim filmom.
Zanimljivo je da se Milan Bukovac u ovim radovima koristi različitim tehnologijama snimanja, od klasične šesnaestice s optičkim zvukom, preko Betacam SP-a, do digitalnog Betacama, istražujući i na taj način mogućnosti filma i prilagođavajući se vremenu i novim tehničkim mogućnostima, odnosno njih prilagođavajući vlastitom umjetničkom izričaju.
Na programu subotičke projekcije je i dokumentarni film Mihovil Pansini-Brodovi ne pristaju iz 2008., pedesetominutna posveta autoru kojeg se s punim pravom proglašava najvećim majstorom eksperimentalnog filma u nas, i šire, koji je svojim filmovima iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, snimljenim u Kinoklubu Zagreb utro sasvim novi put brojnim sljedbenicima, a iniciranjem i pokretanjem GEFF-a svoje ideje učinio još prepoznatljivijima, s kojim je Bukovac prijateljevao i surađivao i kao montažer na filmu Pismo iz Hrvatske, zadnjem kojeg je Pansini potpisao kao redatelj, nastalom 1992. godine na poticaj Vere Robić-Škarica, od dokumentarnih ratnih snimaka iz cijele Hrvatske.
Program se završava eksperimentalnim video pismom autora Ivana Ladislava Galete Pismo-Letter, koji je Bukovac snimio, a nastalo je 7. listopada 1992., i upućeno uglednom filmskom autoru Zoltánu Sifilisu iz Subotice. Film je inače uvršten među 100 najboljih video art radova srednjo i istočnoeuropskih zemalja.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com