Treći je dan Konferencije započeo olujnom burom koja se sjurila svom silinom sa silnog Biokova. Tutnjalo je cijele noći, neki su čak, jasno furešti, navodno podmetali stolice pod hotelska vrata i prozore da se manje tresu i buče, a u rano je jutro zrak bio posve pročišćen i bilo je ugodno stati na obalu i pustiti da ti more svojim kapima u vjetru malo ljubi lice.

Dan je protekao u izlaganjima Boška Picule i Maje Flego o medijima i dječjim pravima i o dječjim pravima na filmu, bogato ilustriranim brojnim filmskim primjerima, i kvalitetnom raspravom sudionika, a nastavio se kupanjem u od bure ne odviše rashlađenom moru, koje su si priuštili ipak tek neki. Nastavilo se analizama dostupnih programa, a među brojnim su izlagačima bili Boris Bakal iz Bacača sjenki, koji je vrhunski predstavio njihov Froom, Ana Hušman koja je govorila o programskim aktivnostima udruge Restart, Lana Ciboci o Djeci medija te Đive Galov i Miro Bronzić koji su pobliže predstavili Ljetnu školu filma Šipan i DUFF.

Među mnogim predstavljačima posebne su simpatije dobile Dubravka Kalinić-Lebinec iz Varaždina, koja je govorila o VANIMI i VAFI-ju, ali i o svojim dugogodišnjim pedagoškim medijskim podvizima, baš kao i Bogdanka Conjar iz Karlovca, koja je bila učiteljica nekim od osnivača i današnjih voditelja Kinokluba Karlovac, sa svim bogatim sadržajima kojima se danas bavi. Na Svjetski dan učitelja nenametljivo su naglasile važnu ulogu tih samozatajnih, a nezaobilaznih voditelja školskih filmskih skupina.

I makarska je filmska priča neraskidivo vezana za Vinka Garamaza, danas umirovljenog profesora tehničke kulture u OŠ Vida Mihaljevića, koji je 1975. godine osnovao Kinoklub Biokovo. Puno je simbolike bilo u odabiru imena kluba, koji je dakako trebao biti čvrst i postojan baš kao planina koju vidite iz cijele Makarske, čim malo dignete pogled. Krenulo se s puno entuzijazma i rezultati su se gomilali, pa se stiglo i do 1984., kad je u suorganizaciji Kino saveza Hrvatske (koji je prethodio Hrvatskom filmskom savezu) i Biokova organizirana 22. (a prva makarska) dječja filmska revija, uz sudjelovanje Centra za kulturu tadašnje Općine. No, vrijeme i ljudi rastoče mnogo toga pa je tako i Biokovo kroz godine pomalo gubilo na svojoj kamenoj snazi i prividno se rasulo u prah. Samo prividno, dakako jer je Garamazova prometejska iskra tinjala i dalje dok se nije ponovo razbuktala 2013. kad je četvoro mladih osnovalo Udrugu Dokuma za proizvodnju, promociju, distribuciju filmskog i audio-vizualnog stvaralaštva koja je pravni (a još više idejni, garamazovski nasljednik Biokova). I dok bi dlanom o dlan, stiglo se do najnovije, 54. revije hrvatskog filmskog stvaralaštva djece.

Naravno, prije toga, a vremena baš i nije bilo mnogo, valjalo je pokrenuti rad, prikupiti članove, organizirati i provesti međunarodni DokuMA Film Festival, regionalni edukativni Dokuma CrosdsBorder program pa program Grad bez kina…I učlaniti se u Hrvatski filmski savez.

Tako se, samo trideset i dvije godine poslije one prve dogodila i druga makarska dječja Revija, a na svečanosti otvaranja baš svi su, od gradonačelnika Tonćija Bilića do predsjednice HFS-a Vere Robić-Škarica, ponovili kako do treće ni u ludilu ne smije proći još dva-tri desetljeća. I dodali da poslije petnaestak godina Makarska više ne smije ostati gradom bez kina.

Čast da i službeno otvori 54. reviju pripala je mladoj makarskoj članici Dječjeg žirija Ani Vučko. Možda mladost bude jača od surovih stijena pa nova makarska filmska bajka potraje još duže.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com