U prvom ovogodišnjem medijskom nastupu za trajanja Škole, sačinjenom u okviru specijalizirane radionice za radijsku reportažu, predsjednik Savjeta Bruno Kragić i voditeljica Škole Vera Robić-Škarica naglasili su zadovoljstvo povećanim odazivom sudionika te činjenicom da je među njima dvije trećine novih. Često višekratni povratak, jer i ove je godine dosta onih koji su na Školi medijske kulture ako ne baš onih legendarnih osamnaest onda bar između deset i petnaest puta, također ohrabruje, posebno zbog činjenice da su među njima i neki pokretači sličnih multimedijskih događanja u svojim školama i gradovima, ali i manji broj sad već bivših polaznika koji su postali voditelji pojedinih sadržaja na Školi, što je najbolji pokazatelj njihova osobnog uspješnog educiranja kao i kvalitete cijele Škole.
Nastavak djelovanja Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić svakako će biti determiniran i općim uvjetima u društvu, jer je zanimanje za pohađanje veliko, a materijalne mogućnosti polaznika, pa i njihovih škola ili klubova iz kojih najčešće dolaze, često nedovoljne. Organizacija budućih Škola svakako će i dalje brinuti o prilagođavanju uvjeta sudjelovanja mogućnostima polaznika, ali vodeći istovremeno računa o održavanju i povećavanju dosegnutih obrazovnih, sadržajnih i drugih standarda te o pedagoškim i tehnološkim inovacijama koje su tek pred nama. O tome svjedoči i proteklih osamnaest godina i postignuti rezultati koji obavezuju i nadalje.
Polaznici Prvog (osnovnog) stupnja seminara medijske kulture jučer su slušali predavanje mr. sc. Marka Rojnića o teoriji filma, polaznici Drugog stupnja (trajnog obrazovanja) izlaganje dr. sc. Brune Kragića o estetici i povijesti mjuzikla, a svi skupa zanimljivu prezentaciju o zaštiti i restauraciji audiovizualnoga gradiva što ju je održala filmska montažerka i načelnica Odsjeka za zaštitu i restauraciju filmskoga gradiva u Hrvatskom državnom arhivu Carmen Lhotka.
Photo by Krunoslav Heidler
Vrijedi napomenuti kako je svoju prezentaciju Carmen održala pod temperaturom i puknuta glasa, ali kao i uvijek vrhunski profesionalno, pa se čak i glas (može li se reći vidno?) poboljšavao kako je predavanje napredovalo! Jedan se potencijalni sudionik (još) nije pojavio jer se povrijedio pri padu sa skateboarda, ali silno želi pa se čeka ponedjeljak i liječnička potvrda da ipak smije doći, makar na štakama.
Ne bi bio prvi. Neki su sudionici ranijih godina, i polaznici i predavači, voditelji i organizatori, dolazili na Školu s gipsom na rukama ili nogama, ili s drugim boljkama, jer su htjeli dati svoj doprinos bez obzira na sve. Zdravlje je naravno na prvome mjestu, ali kad je želja tako jaka…
Nevolje nekih drugih, poput onoga koji je cijeli dan putovao zbog problema s remenom na automobilu ili onoga koji je zapeo dulje od sata u turističkom prometnom čepu tri kilometra prije skretanja s autoputa na prilaznu cestu prema Trakošćanu ili, konačno, onoga što je stigao neispavan jer se cijele prethodne noći borio s puhovima koji su mu, bučno kako već puhovi znaju, navalili na jabuke i orahe i gostili se u njegovom potkrovlju, čine se nekako jednostavnije, ali opet, svakom je njegova muka najveća.
Dan ispunjen grmljavinom i kišom, pa suncem, završava pamučastom maglom koja prekriva dvorac i polje, šumu i jezero ispod njega. I jednom lijepom siluetom, u poluokretu, koja se crna, a draga, pojavljuje na bijeloj maglenoj pozadini.
Kao da se svitanje iz istarske doline Mirne prenijelo među zagorske brege. I povezalo u cjelinu dva filmska grada, Motovun i Trakošćan. Motošćan!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com