Filmove prikazane 4. svibnja na četvrtoj Večeri animacije u maloj dvorani kina Tuškanac, u ciklusu kojeg zajedno organiziraju ASIFA Hrvatske i Hrvatski filmski savez, odabrao je Tsvika Oren, a nastali su u zadnjih desetak godina i već prikazani na sedmom VAFI-ju u Varaždinu, na kojem je Izrael bio zemlja partnerica. Oren je nastojao dati uvid u razne pojavnosti u izraelskoj animaciji, a posebno ukazati na raznovrsnost humora, ali i kreativnosti i kulture. S obzirom na kratkoću vremena uključen je tek dio animatora koji rade u Izraelu i u svijetu, s napomenom da postoje još mnogi čiji radovi zaslužuju prikazivanje.
Rođen u Tel Avivu, Oren je studirao agrikulturu, pedagogiju, ekonomiju i grafički dizajn u Izraelu, a animaciju, fotografiju i tisak u Nizozemskoj. Animacijom se bavi od 1971. godine, a prvi film na internacionalnom festivalu bio mu je Thready Games u Ottawi 1976. godine. Od 1978. je novinar, filmski kritičar i član uredničkih odbora, a od 2006. urednik magazina Animation Center. Predaje animaciju na fakultetima, a trenutno radi u Minshar For Art u Tel Avivu. Gostujući je predavač na mnogim događanjima i institucijama u Europi, SAD-u, Kanadi i Kini. Osnivač je Israel Animation, suosnivač ASIFA-e Izrael čiji je danas potpredsjednik, a osnovao je i Creative Filmmaking Festiva te Animation Center – Tel Aviv.
Kadar iz filma Vojteh the Soldier Bear
Na programu odabranih filmova bili su Mermaid S.O.S (S.O.S. morska sirena) nastao 2004. godine, čiji su autori Avi Ofer i selektor ovog programa Tsvika Oren, koji je 2013. samostalno napravio i film A. B. 1., pa God Is Kidding (Bog se šali) iz 2012., šarmantna i šaljiva priča o dječjim razmišljanjima o Bogu koja je poslužila autorima Boaz Balachsan i Dimi Tretyakovu s Bezalel Academy of Art and Design da u nešto više od sedam minuta iskušaju najrazličitije tehnike animacije i duhovitih pristupa temi te film iz 2014. Agam/Lake (Jezero) čiji su autori Dana Levy i Ela Grisaru s Minshar For Art, a u bajkovitoj su priči progovorili o susretu mladića i bića za koje prvo mislimo da je (malo čudna) žena no ispostavi se da je riječ o kentaurici, pola ženi pola kobili, između kojih na kraju dođe do smirenja i ljubavi, iako su prije toga bili u sukobu. Osjećaje pobudi, kao i uvijek, ženska strana.
U filmu Wojtek the Soldier Bear (Vojtek medvjed vojnik) nastalom 2015. autorica Mariana Raskin sa Shenkar College of Engineering and Design u maniri animiranog dokumentarca koji se dobrim dijelom sastoji od navodnih autentičnih fotografija priča o medvjedu kojeg su poljski vojnici u Iranu (!) za Drugog svjetskog rata kupili od nekog dječaka, pa je odrastao uz njih, selio s njima u Italiju pa u Škotsku, a nakon završetka rata i raspuštanja jedinice završio u zoološkom vrtu. Prikazani su i filmovi Glance – Tatran iz 2015., autora Shahaf Rama odnosno Sipur Paut/A Thing So Small (Tako mala stvar) Mizmora Watzmana sa Sapir College, iz 2013. a na kraju četiri nadasve duhovite priče, A Cool Cat in Town (Cool mačka u gradu) Shirana Belnikova sa Shenkar College of Engineering and Design, iz 2015., u kojem miševi sviraju jazz, mačori se kartaju, a pas radi kao barmen, sve dok ne stigne cool mačka, i tri posve različita filma istog autora, Gila Alkabetza sa Sweet Home Studio, DaVinci Timecode – a Moving Picture iz 2009., žestoka animacija slavne Posljednje večere, A Sunny Day (Sunčani dan) iz 2007., o zaljubljenom Suncu koje prati i straši curicu koja mu se sviđa, a konačno je osvoji kada zađe u more, pa ona snima taj kičasti zalazak i Morir de Amor iz 2004., o dvojici papagaja i njihovom starom vlasniku koji umre od infarkta kada shvati da ga je njegova žena davnih godina prevarila sa šoferom, film koji je sa svojih gotovo trinaest minuta bio i najduži u odabiru.
Prije ljetne pauze, početkom lipnja bit će održana i peta Večer animacije u Tuškancu, s filmovima autora iz Meksika.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com