Na desetom katu riječkog hotela Neboder bura baš lijepo svira, čas kao milozvučna flauta, čas opet dubokim tonovima trombona, ali stalno zvuči poput kakvog velikog limenog orkestra! Jaki sjeverac puše s kopna prema moru, kada se hladni zrak iz gorskoga zaleđa obruši prema pučini. Bura puše na refule, počinje naglo i traje nekoliko dana, a stišava se polako.
Prvi je dan 53. revije protekao u znaku svečanog otvaranja i prve natjecateljske projekcije. Sudionici Revije okupili su se u riječkom Art-kinu Croatia, u kojem se prva filmska projekcija dogodila još koncem dvadesetih godina prošloga stoljeća, a obnovljeno je i ponovo stavljeno u funkciju prosinca 2008. Sada kao revijski centar domaćin je svih projekcija te razgovora s autorima.
Među odabranim filmovima čak je 35 animiranih, pa 25 igranih, 15 TV-reportaža, 11 u otvorenoj kategoriji, a samo pet dokumentarca! Nekada dominantna kategorija gotovo je posve nestala iz fokusa zanimanja školskih filmskih skupina, a članica stručnog žirija Maja Flego, savjetnica pri Uredu pravobraniteljice za djecu, misli kako je bilo dobrih ideja, ali nisu kvalitetno realizirane. Teme su uglavnom neobični pojedinci u neobičnim okolnostima, posebno sportaši, glazbenici pa i kolege filmaši, a jedna su od zanimljivih potkategorija osobe koje se bave djecom s teškoćama u razvoju i njihovim potrebama. Vrijedi doduše napomenuti kako su neki dokumentarci proglašeni TV-reportažama ili otvorenom kategorijom, što govori da autori ponekad nisu baš sigurni što su snimili. Pa, ako je dobro i kvalitetno, možda je i oprostivo što je krivo etiketirano.
A Čejen Černić, filmska i TV-redateljica, objedinjuje oba iskustva. Nekada je na Revijama sudjelovala kao autorica, još u ono vrijeme kada su se skupa natjecala djeca iz osnovne škole i srednjoškolci, i bila je silno razočarana što njen prvi film nije bio uvršten u službene projekcije. Danas je članica žirija koja s kolegama donosi odluke o tome tko prolazi, a tko ne. Svjesna svačijih velikih očekivanja, mora se i želi pridržavati svojih kriterija. Cijeni autentičnost i maštovitost, ljuti je kada djeca u igranom filmu pokazuju da se nisu posve uživjela u uloge, a raduje se kada je uvjerena da su zaista učenici napravili film, a odrasli bili tek savjetnici. Mentorstvo je uvijek balans između poštivanja učenika, povjerenja, poticanje dječje kreativnosti, stručnog usmjeravanja i konstruktivnog kritiziranja, kaže.
Na predstavljanju novog dvobroja Hrvatskog filmskog ljetopisa govorili su filmska kritičarka i članica redakcije Diana Nenadić, doktorandica iz područja filmologije Mirela Ramljak Purgar te izvršni urednik HFLJ-a Silvestar Mileta, koji su detaljnije obrazložili svoje viđenje klasika Fritza Langa Metropolis, snimljenog 1927. godine, i neke druge zanimljive teme.
A brod se, normalno, ljulja! Iako čvrsto usidren uz gat riječke luke, prvi hrvatski botel Marina, sagrađen inače još daleke 1936. godine u Danskoj, a od 1969. na Jadranu, njiše se na uzburjanom moru, malo više na donjoj palubi, čiji su okrugli prozori tek tridesetak centimetara iznad mora, pa posebno kontinentalcima stvara nezaboravan ugođaj, iako ni Dalmatinci i Primorci nisu posve stabilni. Zanimljivo, oni koji su smješteni na brodu htjeli bi biti u hotelu, a oni koji su u hotelu baš bi voljeli biti na brodu. Ljudskoj je prirodi teško udovoljiti!
No, sutra će se bura smiriti, utisci jednih i drugih razmijeniti, a riječka će se Revija, što se održava punih 29 godina nakon prethodne u ovom gradu, još dugo pamtiti. Po dobrom, itekako!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com