Na desnoj obali Kupe, između dva mosta u samom centru Karlovca, od jutra odjekuju eksplozije i rafali, a po rijeci se naganja nekoliko brzih, crnih gumenjaka punih ljudi u maslinastim uniformama. Puca se žestoko, pa se onda sve utiša. Srećom, nije počeo neki novi rat već se snima film i sve je puno kamiona s opremom, prikolica u kojima se pripremaju glumci, reflektora i kranova, kablova i vatrogasnih crijeva, sve je okruženo crveno-bijelim plastičnim trakama koje brane prilaz, a tu su i brojni zaštitari iz jedne tvrtke prepoznatljiva imena i ozbiljni policajci, koji jednim okom budno paze da ništa ne zasmeta filmašima, a drugim malo gledaju što se događa na setu. I znatiželjni građani koji i pored svih tih strogih mjera uspijevaju uhvatiti poneki detalj sa snimanja.
Sudionici revije i festivala uopće se ne obaziru na kolege iz profesionalnog pogona (čija karavana vozila pomalo podsjeća na nekadašnje velike američke ili talijanske cirkuse koji su znali zabasati i u nas), već uredno sjede na projekcijama ili su raštrkani u radionicama. Neki s ponosom ističu da su dovršili snimanja, pa se bacaju na montažu. Sve je dosta mirno i čini se posve pod kontrolom.
A kako je sunčano i toplo, procvjetao je i društveni život na otvorenom, u večernjim satima i do duboko u noć.
Projekcije otkrivaju silnu raznolikost tema kojima se bave autori, i domaći i strani. Kao i razne žanrove i filmske tehnike. Bilo da je riječ o propasti tvornice od koje je živio cijeli kraj, a uništena je samo zbog pohlepe pojedinaca, o prodavanju magle kao jednom od najstarijih zanata, koji ponekad više usrećuje prodavače nego kupce, bilo da se radi o dramatičnim snimkama prirodnih katastrofa ili o čistoj vizualnoj ljepoti i nizanju kadrova koji su samo naizgled lijepe slike, a u suštini postavljaju niz pitanja i traže od gledatelja vlastite odgovore. Fasciniraju priče o odrastanju i inicijaciji u svijet velikih, koja zna biti bolni rastanak s mladenačkim snovima i zabludama, ali i složene tehnike, poput animacije pijeskom, za koje autori spremno priznaju da su ih namučile. Ali, napravili su svoj film!
Vidjeli smo i parodije na neke poznate filmove, snimljene kao školske vježbe zbog nastave stranog jezika, ali i alegorijske i angažirane komentare o ozbiljnim društvenim pitanjima kojima se određuje životna stvarnost svakoga od nas. Neki mladi autori pokazuju da su sasvim urasli u film kao životno opredjeljenje i rješenje egzistencije, no sreća je da još uvijek u njihovim radovima, prilagođenim zakonima tržišta i zahtjevima naručitelja, možemo pronaći mladenačku razigranost, pa i drskost. Sve dok toga bude, njihovo će stvaralaštvo biti drugačije, i bolje od onog „ozbiljnog“.
Ipak, nekako nam se čini da je posebno zanimljiva priča o nastanku fascinantnog filma o pčelama i gusjenicama. Prvi filmski rad uopće autorice, koja se puno više bavi fotografijom, bio je istovremeno otkriće i njoj i nama. Slučajno pronađena tema, koja će tek u realizaciji narasti u inačicu basne o cvrčku i mravu, izazov da se s priručnom opremom snime vrhunski kadrovi. Ukratko, igra i užitak stvaranja, zajednička svim autorima, bez obzira na generacijsku pripadnost.
Hoće li se nastaviti baviti filmom i na koji način još ne zna. Nama izgleda da je filmski crv počeo svrdlati i da se upravo rađa jedna nova filmska karijera. U kojem će smjeru krenuti, kako se razvijati, što donijeti, manje je važno. Sve dok je sve to veseli!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com