Ekipa Blank filmskog inkubatora napravila je promotivne video materijele za ovogodišnju 20. Filmsku reviju mladeži i 8. Four River Film Festival. Mladi i talentirani filmaši, snimateljica i fotografkinja Mateja Ilijašev, animator Karlo Pavičić Ravlić te redatelj i producent Leo Vitasović, otkrili su nam svoj put kreiranja promo materijala. Kako realizirati ideje? Kako utjecati da finalni proizvod bude što bolji? Koliko je bitno imati dobru ekipu na filmskom setu? Ovi filmaši svaki slobodni trenutak provedu na setu, u montaži ili razmišljajući o idejama za nove projekte, a njihovi odgovori daju nam dobre smjernice koje su bitne da bi dobili kvalitetan filmski uradak.
Odakle ideje za ovogodišnje promotivne video materijale i koliko vam je vremena trebalo za izradu foršpana?
Leo: U produkciji Blank filmskog inkubatora napravili smo četiri promo videa za Filmsku reviju mladeži i Four River Film Festival. Prijašnjih godina je uvijek bio po jedan foršpan, a ove smo se godine odlučili na drugačiji pristup. Ideja je da svaki od tih foršpana pokriva jedan dio proizvodnje filma, a jedan video je i u obliku animacije kojeg je napravio Karlo.
Karlo: Mogu slobodno reći da je proces animacije bio najsloženiji. Iako imam dosta iskustva jer sam napravio i animirani film Antuntun, koji je osvojio nekoliko nagrada, i nakon toga upisao i Likovnu akademiju, smijer animacije, opet svaki projekt je sam po sebi izazovan. S obzirom na to da je glavni motiv revije i festivala banana, išli smo s tim konceptom i u izradu animacije.
Leo: Trebalo nam je pola godine od same ideje do finalnih promo videa. Pristupili smo tome studiozno jer smo željeli kvalitetne materijale.
Mateja: Iako sam se zapravo nedavno priključila već uhodanoj ekipi, brzo sam shvatila način na koji funkcioniraju i moram priznati da sam oduševljena pristupom. U foršpanima nam je bila ideja na neki način prikazati stvaranje filma kao nešto jako zabavno i zapravo pokazati svoju kreativnost.
Glavni glumac u promo materijalima bio je Filip Mayer. Ovaj poznati mladi glumac, ima iza sebe niz uloga, a igrao je i u filmu redatelja Daniela Kušana 'Koko i duhovi'. Na 12. Filmskoj reviji mladeži, Filip je bio i član žirija u kategoriji 'Žute zastave', nagrade koja se dodjeljuje za film koji promovira nenasilje.
Koliko je bitna pretprodukcija i dobra priprema prije samog snimanja promo materijala i filmova?
Karlo: Priprema je iznimno bitna. Išli smo s temama koje su nam bliske. Glumio nam je Filip Mayer koji ima poprilično glumačkog iskustva jer je glumio i u visokobudžetnim filmovima. Dosta smo istraživali i što se tiče animacije, gledali smo na primjer kako bi neka planeta banana izgledala ili kako bi se banane kretale. Iako final svakog videa traje samo 20 sekundi, dosta smo se dobro pripremili da tih 20 sekundi ne bude bilo što, nego da ostane ljudima u sjećanju.
Mateja: Ako se priprema u potpunosti razradi, do detalja, nema sumnje da će bilo koji materijal ispasti poprilično dobro, ali kako ništa nije savršeno, uvijek može doći do nekih neočekivanih situacija koje mogu poremetiti zapravo cjelokupni proces. Zato je bitno imati dobro razrađenu ideju, temu i zapravo odličnu organizaciju. Mislim da tu redatelj i producent imaju veliku ulogu.
Leo: Slažem se. Nakon dobro razrađene ideje, odnosno napisanog scenarija, najbitnije je zapravo imati dobru suradnju redatelja i cijele ekipe na setu.
Na koji način ostvarujete dobru suradnju ekipe na setu?
Leo: Redatelj sa svim članovima ekipe treba imati podjednako dobru suradnju. Ono što čini film nisu samo redatelj, montažer, glumci i direktor fotografije, nego je to cijela ekipa i ako je, na primjer, cijela ekipa demotivirana, onda dolazi do velikih problema u proizvodnji, a samim time i u realizaciji filma. Zato mislim da bi redatelj trebao biti u iskrenim odnosima s cijelom ekipom jer na taj način ih motivira. On bi trebao svojim radom i entuzijazom motivirati ostatak ekipe, a povjerenje je tu ključno. Mi se svi i privatno družimo nakon filmskog seta.
Mateja: Iako sam naknadno ušla u ekipu, mislim da sam pokazala entuzijazam i svi su me odlično prhvatili. Toliko su pozitivni svi oko mene, žele i znaju raditi i to je jedino što, po meni, nedostaje zapravo kod nas u Hrvatskoj. Mladi ljudi, koji se žele baviti filmom, trebali bi moći vidjeti svoju budućnost u filmskoj industriji. Moramo si odaberati kolege koji su nam kompatibilni jer ekipa provede dane i noći na filmskom setu i ako samo odrađuješ svoj posao, a privatno ne možeš komunicirati sa svojim suradnicima, onda, po meni, nećeš dobiti niti dobar produkt.
Karlo: Leo i ja smo zajedno ulazili u filmski svijet. Sad sam prva godina Likovne akademije u Zagrebu, a prethodno iskustvo i rad na filmu mi je pomoglo steći samopouzdanje. Suradnja je iznimno bitna i kroz nju možemo naučiti puno i o sebi. Ja sam, na primjer, nakon nekoliko filmskih setova, imao dovoljno iskustva da argumentirano pokažem svoju volju i želju za radom i konstantnim učenjem. To je, mislim i presudilo na upisu na Likovnoj akademiji. Ono što profesori cijene, uz talent, je trud koji osoba pokaže da je uložila i da ima namjeru uložiti u svoje radove.
Mateja, Karlo i Leo složili su se da bi u škole trebao biti uveden predmet Medijska kultura, koji će srednjoškolce učiti o filmskoj umjetnosti, ali i informirati i educirati ih o načinu na koji mediji utječu na konzumente.
Što biste poručili svojim vršnjacima koji bi željeli snimiti svoj prvi film ili prvi promotivni video materijal, a ne znaju koji im je prvi korak?
Mateja: Iako je volja iznimno bitna, meni je najbitnije, odabrati kvalitetne ljude s kojima ću surađivati. Imala sam milijun ideja koje sam htjela realizirati, neke sam uspjela, neke ne, ali ono što sam shvatila u cijelom procesu, ako ne možeš funkcionirati s ljudima 12 sati na setu, ne možeš dobiti niti dobar film. Najvažnije je naći ekipu u kojoj ćeš se ugodno osjećati i onda možeš dati svoj maksimum.
Karlo: Prije sam često isključivo sam radio animacije, ali kroz vrijeme sam shvatio koliko je suradnja s drugim ljudima bitna jer treba više elemenata da se napravi kvalitetan projekt. Svi žele napraviti film, ali isto tako svi žele biti redatelji ili glumci, ne žele raditi zvuk ili asistirati i ne shvaćaju da je za film najbitnije da svi svoje uloge shvate ozbiljno jer je svaki čovjek bitan.
Leo: S obzirom na to da sam se od drugog razreda osnovne škole želio baviti filmom, a nisam znao odmah kako, krenuo sam korak po korak. Najbitniji preokret mi se zapravo dogodio u 5. razredu osnovne škole kad sam otišao na prvu radionicu koju je organizirao Hrvatski filmski savez. Tamo sam pronašao ljude koji dijele moj entuzijazam i koji se žele baviti filmom. Zato konkretan savjet, koji je i meni pomogao, a to je da što više idete na filmske radionice, više ćete iskustva steći. Filmove koje napravite na radionicama, šaljite na festivale. Ako film ne prođe u konkurenciju, svejedno posjetite festival i družite se s ljudima. Nikad filmsku ekipu nećete pronaći ako sjedite doma na kavi ili se šećete kvartom. Jednostavno treba što više biti u doticaju s ljudima koji su dio filmske industrije.