Mentori Ana Hušman, viša asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjeku za animirani film i nove medije te višestruko nagrađivana autorica, Igor Bezinović, diplomirani filozof, sociolog i komparativist kao i uspješni filmski i TV-redatelj, Nebojša Slijepčević, scenarist i redatelj, autor kratkih i dugometražnih dokumentarnih, kratkih igranih i animiranih filmove te mnoštva televizijskih ostvarenja i Oliver Sertić, producent, voditelj i koordinator Restarta, skupa s međunarodnim pomagačima, filmskom i TV-snimateljicom i fotografkinjom Dinkom Radonić (Hrvatska), filmskom montažerkom Hrvoslavom Brkušić (Hrvatska), redateljem Borisom Mitićem (Srbija), scenaristicom i producenticom Vanjom Jambrović (Hrvatska), scenaristom i redateljem Arashom T. Riahijem (Iran-Austrija) i producenticom Martičkom Božilovom (Bugarska) kroz pet su mjeseci, od 7. listopada 2014. do 17. veljače 2015. godine vodili četvrtu Restartovu Školu dokumentarnog filma s deset polaznika, a njihove su autorske radove prikazali na projekciji koja je održana 11. travnja u Dokukinu KIC. Predstavljeni su filmovi Katje Crevar, Katerine Duda, Nine Gojić, Bojane Haron-Markičević, Bojana Mucka, Dunje Opatić, Petre Slobodnjak, Jerka Stjepanovića, Lea Vidmara i Ane Janjatović Zorica.
Petra Slobodnjak se u svojem filmu Sipanje (9'7'') pozabavila starim narodnim običajima iz okolice Bjelovara, odnosno pričom o tri obitelji koje su dobile prinovu. Dolazak majke i novorođenčeta iz bolnice popraćen je okupljanjem rodbine, prijatelja i susjeda koji čestitaju i slave, ali se svi ponašaju prilično djetinjasto u čemu i jest poanta sipanja. Katerina Duda za temu je odabrala (ne)snalaženje nešto starijih osoba koje se žele baviti suvremenim tehnologijama. Film (11'28'') je naslovljen Rezidba, a glavni je junak autoričin djed Lazar kojemu su poklonili mobitel s kamerom, pa on od tada dokumentira sva zbivanja oko sebe. Junak petnaest minutnog filma Lea Vidmara Lapo lapo je depresivni Matej, koga muče razlike između želja i stvarnosti, pa se povlači u izolaciju koja svake godine traje sve duže. S druge strane, opsjednut je danonoćnim izlascima i provodima. A Bojan Mucko u filmu Akvarij s umjetnim ribicama (9'57'') obrađuje problem svoga kvarta u južnom dijelu Varaždina, pokraj industrijskog pogona koji je stalno obasjan jakim reflektorima što svakako utječe na život stanovnika i njihovo pravo na privatnost. Ana Janjatović Zorica, bez ikakvog filmskog iskustva prije pohađanja Škole dokumentarnog filma, odabrala je razgovor sa svojom majkom, koja je prije mirovine provela radni vijek u obrazovanju odraslih, a film je naslovila Nemam pojma.
Jerko Stjepanović se u filmu Original, original. Franz (10'53'') bavi noćnim šetačem po Budimpešti, umjetničkim tipom i beskućnikom, ali i preciznim dijagnostičarom suvremenog života u Mađarskoj, a Nina Gojić je u Dezinsekciji Rijeka (5'9'') opsjednuta praktičnim problemom najezde kukaca na riječkom lukobranu. Dunja Opatić se u Bratstvu (12'13'') okreće odrastanju trojice braće u devedesetim godinama prošlog stoljeća, koje je njih povezalo, a njihove roditelje, Palestince i Talijane, razdvojilo. Konačno, Bojana Haron-Markičević se u filmu 58% (5'17'') posvetila pomrčini Sunca koja je neke ljude posve zaokupila, a druge ostavila ravnodušnim.
Svježa i raznolika ostvarenja mladih autora obećavaju zanimljiv nastavak karijera i mnoge dobre dokumentarne filmove ubuduće.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com