Oni koji duže pamte znaju da postoji jedna zakonitost u djelovanju raznih civilnih udruga, sportskih klubova, ali i političkih stranaka i pokreta. Teško je ostvariti vodstvo takvih asocijacija ako su na njihovom čelu dvije snažne osobnosti. Jaki predsjednici ne trpe kraj sebe jednako moćne tajnike, i obrnuto, pa se u pravilu događa da jedni potiskuju druge iako se i privatno i službeno znaju posve dobro slagati. Kohabitacije su teške i mučne, premda se svi zaklinju u njih, a neki se posve iskreno trude da ih provedu u život, u interesu kolektiva, dakako. Te su staze složene od kompromisa, a obično dovedu do toga da jedni misle kako se više daju od drugih, da su njihove ideje i zamisli bolje i da treba raditi kako oni kažu. Vrag je u tome da jednako misle i oni drugi. No, onaj slavni narod koji sve zna odavno je rekao da je bolje imati jednog, pa čak možda i lošeg gospodara nego dva dobra, jer to stalno izaziva sukobe i nadmetanja koji na kraju štete svima. Tako se izmjenjuju vremena jakih predsjednika s tajnicima koji su tek izvršitelji njihovih zamisli i dominantnih tajnika koji mijenjaju predsjednike kao na traci, ali su u suštini oni pravi vođe. Valja se uvijek nadati da su i dobri i kvalitetni.
Od te zakonitosti ne mogu pobjeći niti kino klubovi. Neki su među njima kratkoga trajanja, pa se u nekoliko godina postojanja i ne stignu razviti dinastičke borbe, a obično je riječ o poduhvatu jedne osobe koja taj svoj projekt, često posve opravdano, shvati u neku ruku kao da mu/joj je dijete i ne da nikomu da se miješa. Pa i kad je potrajalo znatno duže, stvari se ne mijenjaju. Kod klubova koji su prave institucije, od općeg, javnog, kulturnog, tradicijskog i inog značenja ti su procesi daleko složeniji. Valja sačuvati sve postignuto, a istovremeno sve promijeniti! Poput kakve kvadrature kruga to je u pravilu nemoguća misija. I uvijek netko strada.
Promjene (a samo mijena uvijek stalna jest!) su u vremenima u kojima živimo sve brže i sve sadržajnije. Mijenjaju se tehnologije, estetike, filozofije, politike, načini financiranja… I tomu se valja prilagoditi ili nestati.
Kino klub Split odnedavno ima novu tajnicu. Između 35 kandidata za to radno mjesto (i, uzgred, tek na pola radnog vremena) izabrana je magistrica slavistike i germanistike Blažena Radas, koja ima zaista bogatu i impresivnu radnu biografiju. Bila je članica Kulturnog vijeća u gradskom poglavarstvu Splita, predaje povijest filma na Umjetničkoj akademiji u Splitu, ima međunarodno iskustvo predavanja u Londonu i Heidlerbergu, bila je koordinatorica projekta Hrvatska kreativno 2013, povodom pristupanja Europskoj uniji, a još je i uspješna prevoditeljica na njemački jezik.
Glavni je zadatak nove tajnice približavanje kluba europskim fondovima bez kojih će biti sve teže opstati i nastaviti šezdeset i više godina djelovanja kluba te osmišljavanje potencijala za razvoj. Uz klasične zadatke poput povećanja vidljivosti kluba prema van i jačeg povezivanja s drugim kulturnim i akademskim institucijama u gradu i šire, posebno će se baviti implementacijom filma u školama i na sveučilištu, skladno uzorima u Francuskoj ili Velikoj Britaniji. U svemu tome klubu i njoj valja poželjeti puno uspjeha.
U Kinoklubu Zagreb su sličan proces odabira nove tajnice proveli prije nekoliko mjeseci, a sigurno je da se slično mora provesti i u svim drugim ambicioznijim udrugama. Vrijeme promjena već je počelo!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com