Amato Kurtes rođen je 1929. godine u Rijeci (ali se i u tome, kao i u mnogim drugim podacima iz njegovog pomalo bajkovitog života baš svi ne slažu, pa se ponegdje kao godina rođenja navodi i 1931.). Bio je najstariji aktivni član Liburnija filma, koji je još od sredine šezdesetih godina prošloga stoljeća snimao svojom 8 mm kamerom, uporno bilježeći događanja u 3. maju, gdje je radio kao skladištar, pa intimne obiteljske proslave i važne trenutke, da bi se zatim uputio i na riječke ulice tražeći nove i zanimljive filmske sadržaje. Uskoro je postao članom Kino kluba Rijeka, zatim tvorničkog kluba KFK Jadran, ali je najduže bio aktivan u Liburniji. Snimio je tamo, uz ostale, filmove Triglav (1968), Charlie Chaplin te Snjeguljica (1969), i poslije duge pauze Uspomene iz Rijeke 1940-1945 (2010).
Svih je tih godina sudjelovao u klupskom životu, pomagao kod nastanka filmova drugih autora, kao glumac ili obavljajući koju drugu važnu filmsku funkciju, uvijek spreman i željan pomoći, pa makar i samo vrtjeti se tu negdje, u i oko filma.
Životna mu je uloga bila imitiranje Charlieja Chaplina. Nalijepio bi one smiješne brčiće, na glavu stavio crni polucilindar i uzeo savijeni tršćani štap pa stao gegajućim korakom skitnice i boema hodati pod svjetlima pozornice, bila ona u šarenilu i buci Riječkoga karnevala, na raznolikim manifestacijama i svečanostima ili bez obzira kakvom događanju, tek kada je trebalo zabaviti i nasmijati gledatelje, posebno djecu. A djeca točno znaju prepoznati sebi blisku, djetinju i iskrenu dušu, istinski dobroga čovjeka. Hodao je tako po riječkim i opatijskim ulicama, noseći svoju kartonsku kameru (obožavao je i praviti makete filmskih kamera) i glumeći poznatijeg kolegu, a ljudi su se smijali i divili i željeli se fotografirati s njim, kao s pravim predstavnikom slavne filmske prošlosti, živom legendom filma. Jer, Amato je to doista i bio. Neke je od tih filmskih šetnji i performansa i snimio, parafrazirajući poznati uzor, ali istovremeno je bio originalan i svoj.
Kao takvoga su ga prepoznavale i kolege, pa je tako 2006. godine nešto mlađi član Liburnija filma Ervin Debeuc s njim i o njemu snimio igrani film Charlie Chaplin – povratak, a dvije godine poslije Dražen Ilinčić dokumentarac i svoj prvi autorski film Amato, premijera kojeg je održana 15. svibnja 2008., čime je i obilježena 49. obljetnica Liburnija filma. Iduće je godine Amato proslavio pola stoljeća sretnoga braka sa svojom Edvigom, koja mu je uvijek bila potpora i sustvarateljica njegovih filmskih sanja, kao glumica, snimateljica, kostimografkinja i često catering te jednako dugo razdoblje svojeg bavljenja filmom.
Amato je umro 16., a sahranjen 19. prosinca 2014., na groblju Drenova, u Rijeci. Istog je dana održan 45. međunarodni filmski festival KRAF, Kvarnerska revija amaterskog filma, koji neprekidno traje od 1969. godine i na kojem je Amato redovito sudjelovao, kao autor ili jednostavno, kao filmski zaljubljenik. Ove je godine Amatu na KRAF-u dodijeljeno zasluženo posebno priznanje. Nije ga dočekao.
Duško Popović