Na ovogodišnjem popisu filmova prijavljenih za 19. filmsku reviju mladeži i 7. Four River Film Festival našlo se čak 365 naslova (iz Argentine, Armenije, Austrije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Brazila, Češke, Danske, Finske, Grčke, Hong Konga, Irske, Izraela, Kanade, Libanona, Mađarske, Makedonije, Nizozemske, Njemačke, Portugala, Rusije, SAD, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, Švedske, Ukrajine, Velike Britanije i Hrvatske) ili točno po jedan za svaki dan u godini. Baš kao neki lijek za filmske ovisnike, ono, uzimati jednom dnevno, s malo tekućine…ili puno. Ovisno o kapacitetima.
Organizatori se dakle mogu pohvaliti s pedeset naslova više nego prošle godine, pa ako se trend nastavi, a zašto ne bi, ozbiljno zvuče najave da bi se uskoro moglo stići i do (prve) petstotinjarke. Nas nešto mlađih, što pratimo reviju pa onda i festival ab ovo, to zaista može samo radovati. I ne samo nas.
Već na prvoj i drugoj projekciji izdvojili su se neki od njih, poput igranih Osmaša Kinokluba Vukovar i Kinokluba Zagreb, kojeg su sačinili učenici vukovarske Osnovne škole Antuna Bauera s mentorima Tomislavom Šobanom i Leom Mileta, o učenicima osmog razreda i pretpostavljenoj im sudbini pet godina poslije, animirani Annabel Lee Martine Anić, Petre Karaula i Marijane Barišić, s voditeljem Jadrankom Lopatićem, FKVK Zaprešić, o ljubavnicima od bakrene žice, naravno prema istoimenoj poemi što ju je napisao Edgar Allan Poe, u slobodnom stilu načinjen Balon, ptica i ja Tea Vukšana, Ivone Seđek, Ivana Kristića, Lee Tot i Ivane Branović, s voditeljicom Emilijom Košćak, Videoskupina Učeničkog doma Varaždin, lirska i tragična priča o ovisnosti koje nismo svjesni, (raz)igrani 7 sati kasnije samostalnih autora Svena Batinića i Lovre Prepotnika iz Gimnazije Tituša Brezovačkog iz Zagreba, pun zombija, krvi i smijeha, igrani Razgovor Hadleya Hollela, Seattle Academy of Arts and Sciences, SAD, priča o razvodu i njegovim neočekivanim posljedicama, dokumentarni Bolest poljupca Karla Batistića i Antonia Britvara, s mentoricama Mirjanom Jukić i Katicom Šarić, Udruga Hodači po žici iz Zagreba, osobno doživljena, autorska i edukativna priča o uspješno izliječenoj mononukleozi i dokumentarni Ljubavna priča Vahe Suqiasyana, Manana Youth Center iz Armenije, o dvoje ljudi s margina društva koji su se prepoznali u okrutnom svijetu u kojem živimo, crno-bijeli sve do pred kraj.
A tek je početak!
Ove godine se već tradicionalnim nagradama pridružuju i neke nove, poput nagrade za najbolji plesni film (svake godine će se ta kategorija mijenjati, pa nas i ubuduće čekaju razna iznenađenje) te nagrade žirija mladih, za najboljeg glumca i glumicu, redatelja, snimatelja i montažera.
Korana se ulijeva u Kupu, od koje je po nekim mišljenjima ljepša, a filmaši (ove je godine čak 160 gostiju pa je i time postavljen novi rekord) su krenuli uzvodno, pa je druga filmska večer na četiri rijeke, poslije sinoćnje svečanosti otvaranja 19. filmske revije mladeži i 7. Four River Film Festivala na Kupi, održana na Korani i nazvana Nekad laureati Revije i Festivala, a danas?, i naravno završena kao Nogometna večer.
U obilju boja kojima je ovdje sve obilježeno, izdvaja se jedna fluorescentna roza, s nijansom narančaste, nešto poput japanske jabuke, samo neusporedivo ljepše. Za pamćenje!
Duško Popović