Novi igrani film njemačkog redatelja Edgara Reitza Drugačija domovina (Die andere Heimat) nastavak je ciklusa Heimat kojega snima od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća, a ta je serija cjelovečernjih igranih filmova duga već više od 53 sata i najdulja je u povijesti filma. Reitz se bavi životom obitelji koja provodi dane u izmišljenom selu Schabbach, a u najnovijem filmu iz serije problematizira vrijeme uoči revolucionarne 1848. godine i dileme mnogih Europljana toga vremena o ostanku u starom kraju u kojem ne vide perspektivu ili odlasku u Novi svijet.
S druge strane, francuski dokumentarist Claude Lanzmann, najpoznatiji po devetosatnom filmu o holokaustu Shoah, ove se godine pojavljuje kao autor Posljednjeg od nepravednika (Le dernier des injustes) o rabinu Benjaminu Murmelsteinu koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata kao posljednji vođa Židovskog vijeća u nacističkom logoru u Terezinu bio osumnjičen da je surađivao s jednom od organizatora holokausta Adolfom Eichmannom. Lanzmann je rođen 1925. godine i sedam je godina stariji od Reitza, pa se ovaj film i zbog godina autora i zbog teme kojom se bavi na neki način može smatrati njegovom filmskom oporukom.
U zagrebačkom kinu Europa od 8. do 13. te u riječkom Art-kinu Croatia od 17. do 21. prosinca održat će se jedanaesti po redu Human Rights Film Festival, u organizaciji Multimedijalnog instituta i Udruženja za razvoj kulture URK, a u Rijeci još i u suradnji s udrugom Filmaktiv.
Uz Drugačiju domovinu i Posljednjeg od nepravednika na Human Rights Film Festivalu će biti prikazan i film nizozemske redateljice Nanouk Leopold Gore je tiho (Boven is het stil), snimljen prema motivima knjige Gerbranda Bakkera o dugom i teškom umiranju oca i njegovom sredovječnom sinu čiji je odnos mučan i opterećen nizom životnih situacija. Između ostaloga tu je i naznaka latentne homoseksualnosti, a iznad svega samoće i beznađa koja lomi obojicu na farmi daleko od svijeta. Glumcu Jeroenu Willemsu, koji je maestralno odigrao ulogu sina, to je bila zadnja filmska rola jer je nedavno umro u dobi od samo pedeset godina. Portugalski autor Miguel Gomes, znan po višestruko nagrađivanom igranom filmu Tabu, na jedanaestom HRFF-u predstavlja se filmom Iskupljenje (Redemption), a bavi se političkim zbivanjima u suvremenoj Europi i najavljuje kao jedan od ovogodišnjih filmskih vrhunaca, dok se srpski autor Srđan Keča, filmski školovan na Britanskoj nacionalnoj filmskoj i televizijskoj školi u Londonu, dokumentarnim filmom Bijeg bavi sudbinama triju Romkinja. Prva zbog udaje napušta roditelje i odustaje od školovanja, druga živi s djetetom o kojem se mučno i teško brine, a treća ne uspijeva pobjeći iz života prepunog raznih oblika zlostavljanja i dodatno otežanog bolešću. Kečina su dva dokumentarca, Mirage te Pismo ocu, višestruko nagrađivana na nekoliko festivala, prikazana i na devetom HRFF-u 2011. godine.
Kao i svake od prethodnih deset godina, Human Rights Film Festival uz glavni program i filmske projekcije čini i niz popratnih sadržaja, među kojima su okrugli stolovi i rasprave o brojnim problemima ljudskih prava, pa će svakako i ove godine, u svijetlu nedavnih burnih događanja u nas (i najave još burnijih ubuduće) biti pregršt tema o kojima se može i mora puno toga reći.
Duško Popović