Spiegeltent ili šator za igru, sačinjen od drveta i platna i ukrašen ogledalima i šarenim staklom, postavlja se već niz godina u flamanskom gradiću Kempenu, u Belgiji i u njemu se plesači vrte u gotovo jednakom ritmu kao i prije pola stoljeća. Uostalom, taj šator i je pokretna plesna dvorana i u njemu su se možda baš upoznali i prvi puta zaplesali upravo roditelji današnjih plesača pa ne čudi što i u svojim umirovljeničkim danima, nostalgično kako to već mora biti, zavrte još poneki krug U vrtlogu plesa o čemu govori istoimeni, tek osam i pol minuta dugi film nizozemskog redatelja, snimatelja i montažera Andrea Schreudersa, producenta, izdavača, filozofa, urbanog planera i iznad svega.lirskog poeta. Na netom završenom bjelovarskom DOKUart-u i na ovoj prezentaciji u kinu Tuškanac u Zagrebu film se prikazuje kao hrvatska premijera.

Baš kao što se premijerno prikazuje i cjelovečernji (92 minute!) dokumentarac  Gospa, Kopti i ja egipatsko-francuskog redatelja Namira Abdela Messeeha, rođenog 1974. godine i nagrađivanog na Berlinalu, Visions du Reel, Švicarska, CPH:DOX, Danska, Tribeca Film Festivalu, Brisbane International Film Festivalu i drugdje, o još jednom malom mjestu, rodnom selu njegove majke i egipatskom Međugorju, u kojem se navodno prikazuje Gospa. Tu žive Kopti, pripadnici Koptske pravoslavne crkve u Egiptu za koje se vjeruje da su porijeklom i običajima bliži drevnom Egiptu od ostalih suvremenih Egipćana. Kažu da ih je danas u Egiptu čak osam milijuna, ili 10% od ukupne populacije, a poznati su i kao jedni od čuvara crkve Isusova groba u Jeruzalemu. Kako se u svemu tome snalazi autorova mati tema je ovoga filma.

Kadar iz filma Mama ilegalka

Treći, također cjelovečernji film, Mama ilegalka austrijskog redatelja Eda Moschitza, rođenog 1968. godine, između ostaloga nositelja specijalne nagrade na Zagreb Dox-u 2013. godine, a inače sveučilišnog profesora novinarstva, koji je na rasporedu u subotu, priča o ženama iz Moldavije koje, gotovo u pravilu ilegalno, odlaze u inozemstvo i tamo rade desetak i više godina, ne bi li nekako prehranile muževe i djecu koji ih čekaju kod kuće. Naravno, kada se konačno vrate pokaže se da su one svojim obiteljima, a i oni njima postali pravi stranci i jako je teško uspostaviti ili obnoviti kontakte. Još jedna priča o materijalnom bogatstvu plaćenom alijenacijom najbližih. Film je sniman punih dvanaest godina, a višestruko je nagrađivan diljem svijeta.

Sve će filmove, na besplatnim projekcijama za gledatelje, najaviti i uvodno obrazložiti pokretačica i selektorica festivala kreativnih dokumentaraca DOKUart Rada Šešić, Bjelovarka koja već godinama privremeno živi u Niozemskoj, baveći se intenzivno dokumentarnim filmom, kao kritičarka, teoretičarka, selektorica i članica međunarodnih žirija, radeći kao sveučilišna profesorica indijskog filma, putujući po svjetskim festivalima i vraćajući se redovito rodnomu gradu u kojem njen Nizozemac usrdno nasikirava drva za potpalu, a ona nesebično i prijateljski svima dijeli krasne kruške i jabuke s obiteljskoga imanja.

I donosi, sa svojim vrijednim i vjernim suradnicima i prijateljima, Marijanom, Draženom i Denisom, Bjelovaru, ali i Zagrebu i svima koji to znaju prepoznati i cijeniti, najbolje dokumentarne filmove iz cijeloga svijeta!

Zagrebačke projekcije u petak i subotu u 19.00 sati organiziraju Hrvatski filmski savez i udruga DOKUart.

Duško Popović