Dok se miris friško pržene kave širi nad glavnim čakovečkim trgom u čovjeku se bude sjećanja. Na dane kojih više nema, na ljude koji otiđoše odavno, na događaje koje ne valja zaboraviti. Pomislimo tada kako smo stari i pamtimo previše, pa sa zavišću gledamo djecu i mlade, a onda shvatimo da i oni imaju baš iste osjećaje poput nas. Nisu li nostalgična ona trojica koja izmoliše večernji odlazak u kino, jer ga u njihovu gradu nema, pa uživaju kao da im nije prvi put nego su godine proveli u nekoj staroj kino dvorani i žele joj se vratiti, oni koji u širini Mure i Drave traže krikove galeba sa svojih otoka, jer im već drugi dan nedostaju, ona plavokosa vila koja se u svojim filmskim snima bavi teškim pitanjima o biti i o ne biti, onaj dječak koji od oca uči o osnovama filma, da bi oca učio o onomu što stari o filmu ne zna?

Svi su oni polaznici čakovečke radionice animiranog filma, osnovnoškolci prošarani tu i tamo nekim mrvicu starijim, i svi ustreptali nad svojim prvim crtežima i pokretima, nad životom kojeg udahnjuju svojim izmaštanim ljudima i cvjetovima, stablima, konjima i psima, nad oblacima i sjećanjima, koja će se tek uvući duboko u njih, sve dok ih neki zvuk, slika ili miris, možda baš taj miris pržene kave, na izvuče opet iz sjene na javu.         

Prva je radionica održana 1984. godine, u Osnovnoj školi Dunjkovec, zatim su održavane povremeno, a od 1998. godine redovito, svakoga lipnja.

Jubilarna je, 20. internacionalna filmska radionica trajala od 23. do 30. lipnja 2013. godine, u organizaciji Škole animiranog filma Čakovec, a pod pokroviteljstvom Grada Čakovca, HAVC-a, Hrvatskog filmskog saveza i Međimurske županije. Sudjelovalo je više od dvadesetoro djece i mladih iz Bjelovara, Čakovca, Dubrovnika, Ivanovca, Murskog Središća, Šipana i Zagreba, s gošćom iz dalekog Las Vegasa, USA, a voditelji su ove godine bili Sara Khalili iz Irana i José Miguel Ribeiro iz Portugala. Sačinili su dva posve različita animirana filma, jedan sastavljen od dijelova koje su sudionici radili samostalno, prema vlastitoj ideji i predstavljali se svojim snovima, sklonostima i posebnostima i drugi s čvrstom pričom o ljubavi koja se rađa u jazz klubu, rađen u tehnici animacije kartonskih lutaka.

U Centru za kulturu Čakovec postavljena je od 21. lipnja i prigodna izložba fotografija i dokumenata o dosadašnjih devetnaest Internacionalnih škola, koju je priredila Petra Vidović. Izložba je službeno otvorena 29. lipnja, a traje do 3. srpnja. Uspomene su to između ostaloga i na ugledne voditelje Radionice, od Davida Ehrlicha, koji je dolazio čak pet puta, Eric Vanz de Godoya, s tri radionice, i niza drugih gostiju-voditelja iz USA, Austrije, Rusije, Francuske, Nizozemske, Poljske, Slovačke, Italije i Japana, Mađarske, Portugala, Ukrajine, Bjelorusije, Bugarske, Belgije, Velike Britanije, Švicarske, do domaćih Nedjeljka Dragića, Daniela Šuljića, Krešimira Zimonića i Ane Hušman. U dvadeset je godina snimljeno četrdesetak filmova, a kroz Internacionalnu je radionicu prošlo više od četiristo djece iz inozemstva i Hrvatske.   

Prikazana je i godišnja produkcija članova ŠAF-a, a najvažnija je značajka tih tridesetak radova dječja igra. Neopterećeni stegama filmova odraslih, mladi su se autori, najčešće djeca od osam, devet godina ili tek nešto stariji, jednostavno igrali, puštali mašti na volju, pokazivali kako je sve moguće i dozvoljeno i jedino je važno da ih raduje.

Skupa s njima radovali su se, igrali i maštali Edo i Jasminka, bez kojih svega toga ne bi bilo. Neka odjezde malo na krilatim konjima među oblake i zvijezde, pa se brzo vrate i nastave igru. Djeca ih željno čekaju.

Duško Popović