Ima dječjih klubova i školskih filmskih skupina koje traju duže, snimile su više filmova i dobile više nagrada, ali teško je naći neku koja se sa ZAG-om može usporediti u osjećaju za medijsku promociju i širenje spoznaje o svojem djelovanju. Što je izuzetno važan segment postojanja i rada, pa bi mnogi mogli učiti od ZAG-ovaca kako se to provodi. Filmove su tako prikazivali i u Cinestaru u Branimirovoj i u zagrebačkoj džamiji i u Muzeju Mimara i na drugim zanimljivim i ekskluzivnim mjestima, sve do ove večeri, u srijedu, 22. svibnja, kada su u kinu Tuškanac obilježili prvih deset godina uspješna rada.
U prvom desetljeću svoga djelovanja ZAG je snimio 33 filma, ili u prosjeku tri i frtalj godišnje, a dobili su za njih šesnaest nagrada, najviše za Hafiza, snimljenog 2008. godine, priču o jedinom čovjeku u Hrvatskoj, tada učeniku osmog razreda Osnovne škole Marije Jurić Zagorke, koji naizust zna cijeli Kur'an, baš svih 114 sura, pa putuje po svijetu i osvaja nagrade za svoje neobično i vrijedno znanje.
ZAG-ovci su se u filmovima najviše bavili svojim vršnjacima koji su osobe s invaliditetom, nastojeći svakim radom pokazati kako su ravnopravni, a često i vrjedniji od tzv. zdravih, i razvili su pri tome poseban senzibilitet koji ostaje kao jedna od trajnih vrijednosti njihova stvaralaštva. Filmove su koristili i kao jedan od alata u provedbi društveno korisnih akcija, poput skupljanja novca za izgradnju dizala u svojoj školi, kao pomoć učenicima s invaliditetom. Među opusom ZAG-a je i više filmova o Janjevcima, koji su jedan od važnih sastavnih dijelova složene strukture stanovništva u Dubravi, a zahvaljujući između ostaloga i tomu ZAG je jedan od pokretača i organizatora Dana janjevačke riječi. S pravom se ponose i sudjelovanjem na festivalima UNICEF-a o pravima djece, redovitim odlascima na Lidrano i Novigradsko proljeće, sudjelovanjem i pobjedama na Malom DokuArtu u Bjelovaru i drugim važnim koracima u profiliranju svoga stvaralaštva.
Iako su, s punim pravom, svjetla pozornice bila usmjerena na prvih deset generacija učenika, ZAG-ovaca, zbog kojih je cijela priča jedino važna, a od kojih su poneki ove slavljeničke večeri imali mogućnost opširnijega predstavljanja pa se moglo saznati da među njima ima i onih koji se i danas aktivno bave snimanjem i koriste znanja i iskustvo stečeno u godinama provedenim u školskoj filmskoj skupini Osnovne škole Marije Jurić Zagorke, bilo je i dosta spominjanja voditeljica. Ili zahvalama bivših i sadašnjih učenika zbog naučenih snimateljskih i montažerskih vještina, odnosno prvih radijskih iskustava, ili veličanjem ljudskoga odnosa, strpljenja i ljubavi koju su Ana Brčić Bauer, Melita Horvatek Forjan i Nataša Jakob, sve tri profesorice hrvatskog jezika i redovite polaznice Škole medijske kulture HFS-a, pokazale kroz cijelu deceniju, baveći se i medijskim opismenjavanjem svojih učenika.
A spomenuti su i pokojni Vedran Šamanović, od kojeg su dobile prve spoznaje o snimateljskim vještinama i obitelj Krelja u čijoj se radionici za dokumentarni film Melita Horvatek Forjan, uz Marinu Zlatarić jedina polaznica svih dosadašnjih Škola medijske kulture, našla prije petnaest godina i od čega je transformacija nekadašnje medijske skupine u školi Marije Jurić Zagorke u školsku filmsku skupinu, a danas i klub ZAG, zapravo počela.
Svečanost, koja je potrajala dobra dva i pol sata, završila je izlaskom na pozornicu sadašnje generacije ZAG-ovaca, nakon što su se plesom, igrokazom, modnom revijom i pjesmom predstavili i oni koji tek dolaze.
I s kojima će se slaviti prvih dvadeset godina, ne tako daleke 2023!
Duško Popović