Knjiga eseja i članaka Borisa Postnikova Nekoliko poruka naših sponzora, s podnaslovom Medijske groteske, bila je toliko vruća (upravo stigla iz tiskare) da ju je i sam autor vidio tek neposredno prije promocije, održane u četvrtak, u okviru Subversive Film Festivala.
Knjiga je nastala kao usustavljen niz kolumni i tekstova koje je Postnikov pisao u tjedniku Novosti, dvotjedniku Zarez (kojem je bio i glavnim urednikom) te na portalu Kulturpunkt.hr. U knjizi su tekstovi posloženi kao u nekom televizijskom dnevniku, pa tako nalazimo vijesti iz zemlje, vijesti iz svijeta, kulturu i lajfstajl, iz drugih medija te na kraju sport, odnosno vremensku prognozu. To su, naravno, tek uvjetni nadnaslovi ispod kojih se skrivaju mnoge ozbiljne i uvijek promišljene teme.
Boris Postnikov, iako vrlo mlad (rođen je 1979. godine u Splitu), već je duže vrijeme izrazito prisutan i vrlo aktivan medijski analitičar i kritičar. Nakon dijela djetinjstva i mladosti provedenih u Sarajevu, od 1998. godine živi u Zagrebu, gdje je diplomirao komparativnu književnosti i filozofiju, a sada je na doktorskom studiju. Osim medija u kojima je objavio tekstove sakupljene u knjizi, od 2008. godine redovito je pisao i za Quorum, Booksu, Književnu republiku, beogradski Beton i ljubljanske Poglede te objavljivao priloge na Trećem programu Hrvatskog radija. Član je uredništva književnog magazina Knjigomat te urednik književnog magazina Op.a. Autor je knjige eseja i članaka Postjugoslavenska književnost?.
Postnikov se bavi ukazivanjem na često razornu moć medija koji manipuliraju naglašavanjem lažnih vrijednosti odnosno prikrivanjem suštine stvari, bilo da govori o sve većem dužničkom ropstvu građana i države ovisne o bankovnim kreditima, ciklusu preobrazbe Ante Gotovine od ratnika i ljubavnika preko nacionalne ikone do najvećeg razočarenja ostrašćenih nacionalista, o često polupismenim političkim porukama (i njihovim autorima) koje preplavljuju medije i ne samo uoči i za vrijeme izbornih kampanja, utjecaju domaćih i puno više stranih megakompanija na našu svakodnevicu, histeričnim masovnim reakcijama na ovo ili ono, kad je gotovo nemoguće ostati izvan kruga izjašnjavanja za ili protiv, o neskladu tzv. demokracije i tzv. liberalnog kapitalizma, različitim receptima za zaobilaženje principa da smo svi jednaki, koji je započet Napoleonovim Građanskim zakonikom ili o medijskim manipulacijama radom i radnicima, od pojmovnih inzistiranja na prihvatljivim i neprihvatljivim nazivima do podjela na tri medijska sektora, javni, komercijalni i neprofitni, koje se u praksi gotovo redovito gube ili bar toliko isprepliću da smo stalno svjedoci kako nezavisni ili neprofitni mediji obavljaju posao javnih, a ovi se svakodnevno ubacuju u unaprijed izgubljenu bitku s komercijalnima.
Ne čudi stoga da je među tekstovima koji su svrstani u rubriku vremenska prognoza i onaj naslovljen Globalno zatupljenje.
Stilski prepoznatljiv, čitak i britak, s jasnim stavovima koji nailaze ili na strasno prihvaćanje ili na žestoko odbijanje, vrsno teorijski utemeljen i nesumnjivo klasno opredijeljen, Boris Postnikov odavno je izborio poziciju jednog od najboljih suvremenih kritičkih publicista pa se njegovo svrstavanje među kolege poput Borisa Budena ili Viktora Ivančića svakom poznavatelju (i onima koji će to tek postati) doima kao jedina moguća solucija..
Knjiga je objavljena u nakladi V.B.Z., kao 99. naslov u biblioteci Tridvajedan.
Duško Popović