U svojoj netom objavljenoj knjizi Fragmenti slike svijeta, s podnaslovom Kritička analiza suvremene filmske i medijske produkcije, autori se bave temama istinitih laži medijske slike svijeta, razmeđama spektakla, manipulacije i opservacije te aspektima dokumentarnog i igranog filma, filmskom i televizijskom slikom, posebno iz fokusa poprišta indicija analogne i digitalne slike, medijskim prezentacijama zbilje i zrcalnim efektima, devijantnom filmofilijom, a posebno ogledima o nekim aspektima suvremene produkcije filmova strave te kulturom na nišanu ili utjecajima ratne i tranzicijske zbilje na domaću filmsku i i književnu produkciju.
Stanić i Ružić istražuju reality show kao fenomen globalne zabave, analiziraju ekran kao Narcisovo zrcalo, bave se performantivnošću zabave i istinitošću fikcije te okrutnostima objektivnosti i akribičnosti dokumentaristike, realizmom montaže, semiologijom slike, medijskom bukom i vremenom percipiranja, kinematografijom duhova i duhovima kinematografije, filmskom iluzijom kao početnom točkom medijske (ne)vjerodostojnosti, satirom i falsificiranjem vijesti, kao potencijalne istine, internetskim mogućnostima iskupljenja, televizijskim dnevnikom kao razotkrivenim i nestalim trenutkom sadašnjosti, filmovima kao objektom obožavanja fanova i popularnom kulturom u igrama bez granica odnosno odnosom filma i književnosti u hrvatskom poraću, problemima književnosti i osvajanja prostora slobode te aspektima filmskih adaptacija suvremene hrvatske proze.
Knjiga je obilježena citatima Williama Gibsona nebo nad lukom bilo je boje televizora prebačenog na mrtav kanal i Federica Fellinija kada bi ljudi čitali omote od slatkiša umjesto da ih bacaju, poštedjeli bi se mnogo iluzija.
Svijet je određen medijskom konstrukcijom realnosti, kažu autori, a naša je cjelokupna povijest u suštini povijest medija, teksta i slike. Tako su i počeci filmske umjetnosti, kao i fotografije, bili pokušaji bilježenje neposredne stvarnosti. Svaki je film moguće analizirati iz perspektive dvaju ključnih aspekata, izraza i sadržaja, no valja imati na umu da je svrha svih tehničkih inovacija u svijetu filma umanjivanje raskola između stvarnoga i fiktivnoga. Dojam (ili iluzija) realnosti od presudne ja važnosti za privlačnost medijskih sadržaja najširim slojevima publike.
Od prije dvadesetak godina svjedoci smo smanjivanja cijena kućnih kamera, što je otvorilo mogućnost da i najširi slojevi publike trzavi rez i podrhtavajući kadar prihvate kao dio svakidašnjega iskustva rukovanja kamerom. Videotehnologija više nije rezervirana samo za kamere i fotoaparate, već nas prati i unutar kućišta mobitela. Trend snimanja filmova mobitelima tek predstoji.
Konačno, komunikacijski sustav s kojim smo suočeni nužno mijenja naš odnos prema stvarnosti, kao i prema imaginarnim svjetovima, koji se pretaču i utječu jedan na drugoga.
Saša Stanić je doktorand poslijediplomskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a radi kao asistent na književnoteorijskim kolegijima Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci. Boris Ružić je polaznik Poslijediplomskoga doktorskoga studija Humanističke znanosti (smjer Interdisciplinarne humanističke znanosti) na Sveučilištu u Zadru, a radi kao asistent na Odsjeku za kulturalne studije. Surađuje na Trećem programu Hrvatskog radija te na internetskom portalu Tportal, gdje piše tjedne osvrte na događaje kulturalnog, filmskog, tehnološkog i mediološkog diskurzivnog polja.
Duško Popović