U više je navrata među našim članicama, a i u razgovorima u Savezu, izraženo nezadovoljstvo duljinom i nezgrapnošću naziva Hrvatske revije neprofesijskog filmskog i videostvralaštva, pa je i na okruglom stolu, na prošloj 44. Reviji u Đakovu, poveden razgovor o promjeni i poželjnom skraćivanju naziva, a taj je razgovor nastavljen internetskom komunikacijom s klubovima. Na protekloj sjednici Izvršnog odbora HFS-a odlučeno je - prema predlošku različitih sugestija o mogućim varijantama naziva - da se Revija ubuduće zove  Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva (akronim - RHFS)

Sljedeći su razlozi za ovu varijantu:

(a) Zadržava se odrednica vrste manifestacije – «revija» – jer je tradicijskim razlikovnim nazivom festivalskih priredbi na području amaterizma, odn. neprofesijskog filma i stavlja se na prvo mjesto kako bi se odmah vidjela razlika prema drugim postojećim festivalima u Hrvatskoj i da bi se znalo na koje se kinematografsko područje misli.

Iako «revija» izvorno znači «smotru» - tj. prikazivanje svih prijavljenih filmova (uvijek s nekim nagradama i žirijem) – odavno je uvedena selekcija filmova za konkurenciju u naše Revije, te je naziv «revija», uporabnom praksom, postao naziv za festival, ali rezerviran za označavanje festivala na području amaterizma, odn. neprofesijske kinematografije. Kako je, tako, naziv «revija» postao karakterističan upravo za amatersko-neprofesijsko  natjecateljsko okupljanje, nema potrebe u nazivu donositi još i odrednicu «neprofesijski» (ili tradicijski – «amaterski»)

(b) Zadržava se odrednica «hrvatskog», jer je festival oduvijek bio republičkog obuhvata, tj. obuhvaćao je stvaralaštvo s ukupnog područja Republike Hrvatske, i samo s njega, specijalizirano s njega (nije bio, svojedobno, «međurepublički», niti je bio «međunarodni»), i to je važno i nadalje naznačiti u nazivu.

(c) Od dvojne odredbe koju vrstu djela obuhvaća Revija – tj. područje filma i videa – odlučeno je da ostane samo odrednica «film», jer ionako svi već, razgovorno, prijavljuju «filmove» na Reviju, iako su danas sva prijavljena djela rađena ili barem prikazivana na videu.

Naime, naziv «film» je razgovorno, ali u proširenoj javnoj uporabi, postao obuhvatan termin, koji se odnosi na sva djela pokretnih slika (odnosno na sva «audiovizualna djela» prema zakonskom obuhvatnom terminu), bez obzira na kojem su «nosaču» rađeni, i s kojeg se «nosača» prikazuju. «Filmu» je dodan «video» u razdoblju kad su na Reviju još uvijek pristizala djela rađena na filmskoj vrpci, ali su počela prevladavati djela na videovrpci, pa se smatralo da se odrednicu «film» (djela na filmskoj vrpci) mora nadopuniti i odrednicom «video» (djela na videovrpci) kako ne bi bilo zabune o tome što se prikazuje na Reviji. No, danas, kad se djela prijavljena na Reviju gotovo bez iznimke izrađuju u elektroničkom formatu i tako prikazuju, dalje isticanje razlike između «filma» i «videa»  opterećujuće je i neprikladno. Zato je dana prednost tradicijskom nazivu «film», koji se gotovo otpočetka uporabe videotehnologije i u amaterskom i u profesionalnom filmu (npr. na Danima hrvatskog filma) rutinski primjenjuje i na videodjela.

(d) Zadržana je odredba da je po srijedi «stvaralaštvo» jer naglašava tradicijski prioritetno – u uvjetima tržišne, profesionalno uvjetovane, orijentacije većeg djela kinematografske djelatnosti – usmjerenje stvaralačkom postignuću (a ne drugim, recimo, komercijalnim ili konvencionalnim, rutinskim, ciljevima, odnosno prilagođavanja takvim obavezama), što je uvijek  bila idealna svrha izvornog filmskog amaterizma – tj. ljubavi prema filmu kao području kulturno visokovrijednog njegovanja prvenstveno stvaralaštva, stvaralačkog pregalaštva.

Hrvoje Turković,
predsjednik Hrvatskog filmskog saveza