U pet listopadnih dana prošle godine snimljen je po Vitezu i Sarajevu, i na brojnim lokalitetima između, dokumentarni film Heidlerov krug koji je posvećen danima djetinjstva i rane mladosti Krunoslava Heidlera, od rođenja i odrastanja u Vitezu do dolaska u Zagreb i početka bavljenja filmom koji će punih pola stoljeća, i više, biti njegovim životnim opredjeljenjem. Inicijator ili osnivač više od 120 dječjih filmskih klubova i četrdesetak filmskih debatnih klubova odraslih, od 1963. godine i njegova osnutka tajnik Kino saveza Hrvatske, pokretač Revije hrvatskog filmskog stvaralaštva i još nekoliko festivala i filmskih biblioteka, suosnivač Ljetne filmske škole u Trakošćanu, osnivač i direktor FAS-a 1967. godine, direktor GEFF-a, u više navrata predsjednik Kinokluba Zagreb, tajnik Društva filmskih radnika Hrvatske, osnivač Foto kino kluba Drava u Đurđevcu, snimatelj, montažer, glumac, producent i redatelj, vrsni i često nagrađivani fotograf, najčešće kaže da je organizacija njegovo životno zanimanje. A naorganizirao se zaista puno toga.
Krunoslav Heidler rođen je 27. kolovoza 1932. u Vitezu, pa se i danas smatra i naziva Bosancem. Njegov djed Franjo, Franz Heidler, rođen je u Willenzu, u blizini Karlovyh Vary, a baka Karolina Osenk potječe iz Slovenije, iz Zelenoga luga pokraj Škofje Loke. Franz je iz svojih rodnih Sudeta stigao nekim austro-ugarskim putovima do Viteza, odnosno Busovače, gdje je godinama radio u velikoj pilani i pravio pragove za pruge kojima se tih godina Bosna ubrzano umrežavala. Lijepa Karolina donosila je radnicima mlijeko i tako se rodila ljubav, a nakon nje i sedmero djece, od kojih je jedan bio Josip, Krunin otac. Franjo će umrijeti 1945. u Wainu, u Njemačkoj, a Karolina 1962., u Zenici. Drugi djeda, Hercegovac Ilija Bebek, rođen je u Konjicu, a umro u Philadelphiji, u SAD, a baka Ana Štefinović potječe iz Martina kod Našica i jedina je umrla u Kruninu rodnom Vitezu. Među njihovih osmero djece bila je i Krunina majka Viktorija.
Uoči II. svjetskog rata, roditelji su se razišli pa je Kruno s ocem proveo te burne godine u stalnim mijenama, što mjesta na kojima su živjeli, što škola koje je pohađao, a bogme i politike koja se njima poigravala. Razne je osnovne škole pohađao od 1939. do 1945., u Alipašinu mostu kod Sarajeva, pa u rodnomu Vitezu, Pabijenicama kod Lodza, u Poljskoj (i danas se služi poljskim, među ostalim jezicima), pa u Lublinu, tri kilometra od logora Majdanek, gdje je svakodnevno udisao karakteristične mirise spaljenih ljudskih tijela, u Wainu, u Njemačkoj, gdje će se rastati s djedom Franzom, i na kraju, u Čengić vili kod Sarajeva.
Tim se godinama, Kruninim sjećanjima i stazama kojima je hodio bavi ova naravno nostalgična i pomalo sentimentalna priča snimljena na mjestima koja su danas, začudo, uglavnom prilično oronula te izvan nekadašnje svrhe. A sačuvala ljepotu, mističnost i značenja koja su imala prije osamdeset godina!
Film koji traje 27 minuta snimila je ekipa Federalne televizije Bosne i Hercegovine, po ideji Ivana Lovrenovića, a scenarij i režiju potpisuje Nedžad Begović, dobitnik brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada za svoje filmsko i televizijsko stvaralaštvo. Producent je bio Edin Lonić, snimatelj Igor Ciković, snimatelj tona Mirsad Tukić, a montažer Ensar Džubur. Urednik redakcije dokumentarnog programa je Namik Kabil.
Dokumentarni film Heidlerov krug bit će premijerno emitiran 31. siječnja, a zatim postavljen na stranice Federalne televizije. Film će korisnici B-neta moći vidjeti na 54. kanalu.
A, valja se nadati, brojni prijatelji, suradnici i štovatelji i na kakvoj lijepoj projekciji u Zagrebu, u kinu Tuškanac!
Duško Popović